U prijašnjim smo člancima već opisali kozmički ciklus vremena i četiri yuge koje se naizmjenično izmjenjuju u beskonačnom krugu vremena. No kako astronomskim proračunima dokazati kada ona uistinu započinju. Budući da vas ovdje ne bismo zamarali s podacima o načinu na koji se vrše planetarna poravnanja pomoću kojih astronomi i astrolozi dolaze do podataka o određenim datumima iz prošlosti, predložili bismo datum početka Kali-yuge, doba u kojem se trenutno nalazimo, na točno 3.102 god. pr.n.e.
Ovaj podatak zasnovan je na istinitim povijesnim činjenicama i pobija mišljenje modernih učenjaka kako je epoha Kali-yuge izmišljena u vrijeme ranog srednjovjekovnog perioda. Prema hipotezi ovih zapadnih učenjaka, indijski astronomi su upotrijebili posuđenu grčku astronomiju kako bi odredili približno poravnanje planeta koje se dogodilo 3.102. god. pr.n.e. Nakon što su proveli laboratorijske proračune potrebne da bi to otkrili, indijski astronomi su, prema njima, izmislili fiktivnu eru Kali-yuge i uvjerili cijeli indijski potkontinent kako ta era traje već pet tisuća godina. Posljedično, mnoge različite Purane napisane su u skladu s tom kronologijom i ljudi diljem cijele Indije postali su uvjereni kako su ti radovi, iako nepoznati njihovim precima, u stvari stari nekoliko tisuća godina. Osoba bi se mogla upitati zašto bi netko čak i razmišljao o izračunavanju astronomskog poravnanja u periodu nekoliko tisuća godina u prošlost i zatim prepravio povijest cijele civilizacije na temelju nekoliko otkrivenih poravnanja.
Osuvremenjivanje proračuna
Vjerojatnije je pretpostaviti kako je priča o Kali-yugi (prema Vedama ona traje 432.000 godina) vjerodostojna, a samo poravnanje povijesna činjenica, a da su Purane stvarno napisane prije početka ovog doba. Moramo primijetiti kako mnogi povijesni zapisi u Indiji koji koriste datume, izražavaju te datume upravo u godinama od početka Kali-yuge. U mnogim slučajevima ti datumi prilično su manji od 3.102. god. što znači da oni predstavljaju vrijeme prije početka kršćanske ere. Interesantne primjere takvih datuma nalazimo u knjizi Adi Shankara koju je priredio S.D. Kulakarni, u svezi s datiranjem života Shankaracharye (propovjednik koji je osnovao impersonalističku školu u Indiji). Osoba će također pronaći pozive na takve datume u Age of Bharata War (“Vrijeme Bharata rata”), seriji stranica o datumu Mahabharate, knjizi koju je napisao G.C. Agarwala.
Egzistencija mnogih takvih datuma u raznim dijelovima Indije sugerira nam kako je doba Kali, sa svojim datumom početka 3.101. god. pr.n.e., stvarnost a ne izmišljotina post-Ptolomejskih srednjovjekovnih astronoma.
Neke reference daju 3.101 g. pr.n.e. za početak Kali-yuge. Razlog za to odstupanje je što je u nekim slučajevima za nultu godinu uzeto razdoblje između 1. god. n.e. i 1. god. pr.n.e., dok u ostalim to nije učinjeno. Netko može prigovoriti kako je poravnanje na početku Kali-yuge po modernim kalkulacijama samo približno, dok astronomske siddhante generalno podrazumijevaju potpuno poravnanje. Čini se da to ukazuje na ozbiljan defekt u Jyotishshastrama. Kao odgovor na to možemo istaći da, iako su moderne kalkulacije prilično precizne u našem vlastitom povijesnom periodu, mi ne poznajemo astronomske načine opažanja koji su korišteni do prije nekoliko stotina godina pr.n.e. Stoga je moguće da moderne kalkulacije nisu toliko točne za 3.102. god. pr.n.e., i da je poravnanje na toj dan bilo skoro potpuno. Naravno, ako poravnanje nije bilo potpuno tada je neophodno pretpostaviti da je značajna greška uvedena u Jyotish shastre i to vjerojatno nedavno. Međutim, čak ni ta hipoteza nije u suglasnosti s teorijom da je 3.102. god. pr.n.e. izvučena iz Ptolomejevih kalkulacija, budući da te kalkulacije također ukazuju na vrlo grubo planetarno poravnanje na taj dan.
Osim toga, trebamo primijetiti kako astronomske siddhante ne pokazuje savršenu točnost kroz duge periode vremena. Na to nam ukazuje i sama Surya-siddhanta u svojoj sljedećoj izjavi, u kojoj se polubog Sunca, Surya, obraća asuri Mayi: “O Maya, saslušaj pažljivo ovo izvrsno znanje astronomije kojeg je samo Sunce poučilo svece u svakoj od prijašnjih yuga (kozmičkih doba, op.a.). Poučavam te istoj drevnoj znanosti. Ali razlika između sadašnjih i prijašnjih radova uzrokovana je samim vremenom, s obzirom na revolucije yuga”. (SS, str. 2)
Prema samim Jyotish shastrama, njihove astronomske informacije zasnivaju se na dva izvora:
- Otkrivenjem od polubogova
- Ljudskim promatranjem
Kalkulacije u astronomskim siddhantama dovoljno su jednostavne da ih je bilo moguće ručno izračunati i čini se kako je rezultat toga tendencija gubitka preciznosti. Gornja izjava Sunčeva predstavnika indicira da su ti radovi osuvremenjivani s vremena na vrijeme kako bi bili u skladu s nebeskim fenomenima. Provedena je računalna studija i Surya-siddhanta je uspoređena sa suvremenim astronomskim proračunima. Ta studija otkriva kako je Surya-siddhanta vjerojatno modernizirana oko 1000. god.n.e., budući da su njene kalkulacije u potpunosti u skladu s modernim kalkulacijama od tog vremena na dalje. Međutim, to ne znači da je Surya-siddhanta tada i napisana. Parametri kretanja planeta u egzistirajućem tekstu samo su osuvremenjeni u to vrijeme. Budući da je originalni tekst bio potpuno upotrebljiv i kada su njegovi parametri osuvremenjeni, nije bilo potrebe za njegovom zamjenom i stoga može datirati u daleku prošlost.
U detaljnoj raspravi u svezi datuma i podrijetla Aryabhatinog (indijski astronom iz 5/6. stoljeća) astronomskog sustava primjećujemo kako su parametri njegovog astronomskog sustava vjerojatno određeni promatranjem za vrijeme njegova života, u kasnom petom i ranom šestom stoljeću. O svojim teoretskim metodama sam Aryabhata je napisao: “Milošću Brahme, dragocjeni potonuli dragulj istinskog znanja iznio sam na površinu oceana istinskog i lažnog znanja pomoću čamca vlastitog intelekta.”(VW, str. 213)
To nam sugerira da Aryabhata nije tvrdio da je stvorio išta novo. Radije, on je jednostavno prepravio staro znanje koje je po stalo zbunjujuće tijekom vremena. Općenito, predložili bismo da su otkrovenja astronomskih informacija od deva-polubogova bila uobičajena u drevno vrijeme prije početka Kali-yuge. Od početka Kali-yuge ljudsko promatranje uvelike je korišteno za osuvremenjivanje astronomskih sustava, i kao rezultat, mnogi parametri u egzistirajućim radovima imaju prilično nedavno podrijetlo. Budući da je jasno kako je indijska astronomska tradicija bila vrlo konzervativna i uglavnom orijentirana ka ispunjavanju uobičajenih dnevnih potreba, lako je shvatiti kako ti radovi svoj nastanak vuku iz daleke prošlosti.
Indijske zvjezdarnice
Kao konačnu poantu, moramo uzeti u obzir primjedbu kako nam indijski astronomi nisu ostavili detaljna izvješća o tome kako su provodili promatranja i na koji su način izračunavali astronomske parametre na osnovu tih promatranja. To nam sugerira da nikakva tradicija sofisticiranih astronomskih promatranja nije ni postojala u Indiji. Odgovor na tu primjedbu opstojnost je brojnih dokaza o postojanju detaljno izrađenih programa astronomskih opažanja u Indiji u nedavnim stoljećima. Astronomski instrument viđen u Benaresu 1772. god. od Engleza Roberta Bakera, već u to vrijeme bio je dvije stotine godina star. Oko šest metara visoka struktura uključuje dva kvadranta podijeljena u stupnjeve koji su korišteni za mjerenje položaja Sunca. To je samo dio zvjezdarnice koja je uključivala nekoliko drugih velikih kamenih i brončanih instrumenata konstruiranih za promatranje zvijezda i planeta.
Slični instrumenti izgrađeni su u Agri i Dehliju. Zvjezdarnicu u Dehliju podigao je Rajah Jayasingh, 1710. god., pod ospicijem Mohammedom Shahom, a još i danas može se posjetiti. Iako su te zvjezdarnice prilično nove, ne postoji razlog za pretpostavku kako njihovo izgrađivanje nije započeto i nekoliko stoljeća prije. Moguće je da su kroz period od nekoliko tisuća godina takve zvjezdarnice podizane u Indiji kada je postojala potreba za njihovim korištenjem.
Razlog zašto ne nalazimo detaljna izvješća o opservatorijskim metodama promatranja u Jyotish-shastrama je taj što su ti radovi napisani s namjerom da budu kratki vodiči kroz proračune, a ne opširni udžbenici. Udžbenici nisu nikada napisani zbog vjerovanja kako znanje treba biti preneseno samo kvalificiranim učenicima. To možemo vidjeti u sljedećoj izjavi Surya-siddhante: “0 Maya, ovu znanost, tajnu čak i Bogovima, ne treba prenositi bilo kome, već samo dobro ispitanom učeniku koji je pohađao bar jednu cijelu godinu!” (SS, str.56)
Slično tome, nakon što je spomenuo motor zasnovan na živi koji daje snagu za okretanje modela svemira, pronalazimo izjavu: “… način konstrukcije ovog okretajućeg instrumenta treba održati u tajnosti, jer ako se proširi znanje o njemu, postat će poznat svima.” (SS, str. 90)
