I najmanja odluka je važna.
Naš kapacitet izbora se neprestano mijenja kroz životnu praksu. Što više pogrešnih odluka donesemo, to nam više srce postaje tvrdo; što više ispravnih odluka, to je srce mekše – ili još bolje, punije životom.
Svaki korak u mom životu koji ojačava moju samouvjerenost, moj integritet, moju hrabrost, moja uvjerenja – također povećava i moj kapacitet izbora između željene i neželjene alternative, sve dok mi napokon ne postane teže odlučiti se za neželjenu nego za željenu radnju.
Nasuprot tome, svaka predaja, kukavičluk ili slabost otvara put ka daljim predajama, i najzad – do gubitka slobode. Između dva ekstrema u kojima ili s lakoćom odlučujem da ne povlačim pogrešan potez ili više ne posjedujem slobodu da povučem pravi, postoji bezbroj stupnjeva slobode izbora.
U životnoj praksi stupanj slobode izbora varira u svakom trenutku. Ako je stupanj slobode izbora visok, manje je napora potrebno da bi se donijela ispravna odluka. Ako je mali, potreban je veliki napor, pomoć drugih ljudi i pogodne okolnosti.
Većina ljudi ne uspijeva u umjetnosti života ne zbog toga što su urođeno loši ili nemaju dovoljno volje da bi vodili bolji život; razlog njihovog neuspjeha je u tome što se ne probude u trenutku kada stoje na raskrsnici na kojoj trebaju donijeti odluku.
Nisu svjesni u trenutku kada im život postavlja pitanje i kada još mogu doći do alternativnih odgovora. Poslije toga, uz svaki novi korak na pogrešnom putu postaje im sve teže priznati da je on zaista pogrešan, često zbog toga što to znači i priznati da se trebaju vratiti tamo gdje su skrenuli u pogrešnom pravcu i da su u međuvremenu gubili vrijeme i energiju.