Osim što pomaže vidu, euphrasia ima značajnu ulogu u duhovnim tradicijama kao biljka koja „otvara oči“ – ne samo fizički, već i metaforički. U tom smislu pomaže za otvaranje trećeg oka i aktiviranju intuicije te jačanju unutarnje percepcije. Ujedno čisti um i pomaže pri donošenju odluka, jer uklanja mentalnu maglu te potiče bistrinu misli i koncentraciju. Spaljivanje biljke koristi se za pročišćavanje prostora.
Zanimljiva je ta priča o euphrasiji ili vidovoj travi. Prema djelu napisanom u 7. stoljeću, Passio S. Viti, kršćanski mučenik sveti Vid rođen je oko 290. godine na Siciliji u mjestu Mazzari (danas Mazara del Valo) u bogatoj poganskoj obitelji. Imao je samo 7 godina kada ga je zbog vjere i pripadnosti Kristu njegov otac, po imenu Hylas, prognao pa je, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjegao u tada daleku Lukaniju (danas pokrajina Basilicata u Italiji).
Progon se dogodio baš u doba vladavine cara Maksimijana, Dioklecijanovog tetrarha, koji je vladao Apeninskim poluotokom. Nakon što je uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim gdje je čudesno ozdravio opsjednutog careva sina. Ipak, bio je sa svojim pratiteljima osuđen na smrt na način da je, nakon mučenja, bačen u kotao vrelog ulja.
Prema legendi, iz kotla ga je spasio anđeo, koji ga je odnio u Lukaniju gdje je umro. Njegove se relikvije nalaze po cijeloj Europi, a među najpoznatijima je ruka koju je sveti Vjenceslav, češki knez, prenio u Prag, sagradivši crkvu na čijim je temeljima kasnije podignuta najpoznatija praška gotička katedrala.
Upravo se u pokrštenim slavenskim narodima najsnažnije održao običaj štovanja svetog Vida, ne bez razloga. Naime, u slavenskoj mitologiji lik Svetovida ili Svantevida bio je bog rata, plodnosti, izobilja, a povezivalo ga se i s proricanjem. Prikazivalo ga se s četiri glave i rogom izobilja, a upravo je jezična sličnost njegova imena nastalog od pridjeva „svet“ i imenice „vit“, što znači gospodar, pobjednik, s rimskim imenom sveca iz Lukanije dovelo do nadomještanja starog slavenskog kulta sa štovanjem rimskog mučenika svakog 15. lipnja u godini.
Iz tog su razloga i crkve svetog Vida u pravilu građene na uzvisinama, odakle sveti Vid “sve vidi”. Pa je tako samo u vjerovanjima južnoslavenskih naroda sveti Vid postao zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida. Kod nas je najpoznatija Katedrala svetog Vida u Rijeci čiji je i zaštitnik.
I tu u priču dolazi tisućljećima poznata, iznimno ljekovita trava za očne bolesti latinskog naziva Euphrasia officinalis, poznata i kao očanica, vidova trava, vidac, oči matere božje, čije je latinsko ime zapravo grčkog podrijetla i potječe od Eufrozine, grčke božice radosti i vedrine, jedne od triju Gracija.
Radi se o jednogodišnjoj biljci niskog rasta, visine od 5 do 25 cm, koju karakteriziraju uspravne, razgranate stabljike i listovi nasuprotno poredani, s nazubljenim rubovima. Pripada porodici Orobanchaceae, a raste na prostranim livadama, pašnjacima i brežuljcima Europe, dijelova Azije i Sjeverne Amerike.
Najčešće uspijeva u planinskim i brdskim krajevima, gdje preferira prozračne, sunčane prostore i umjerenu klimu. Zanimljivo je da se ova biljka ponaša kao poluparazit – dok sama provodi fotosintezu, istovremeno koristi korijenje susjednih biljaka kako bi crpila dodatne hranjive tvari i vodu. Njezini cvjetovi, premda sitni, odlikuju se osebujnom ljepotom: bijele su do blago ljubičaste boje, prošarani finim tamnijim crtama, sa žutim središnjim točkama koje podsjećaju na oko. Upravo ta vizualna sličnost odražava glavnu svrhu biljke u tradicionalnoj upotrebi – ime „očanica” nije slučajno odabrano.
Euphrasia sadrži čitav niz biološki aktivnih spojeva koji joj osiguravaju terapeutski učinak: iridoidi, osobito aucubin, koji djeluju protuupalno i pomažu u zaštiti jetre; flavonoidi (kao što su apigenin i luteolin), s izraženim antioksidativnim i antialergijskim djelovanjem; tanini, koji djeluju adstringentno i pomažu pri zaustavljanju prekomjernog suzenja te fenolne kiseline, koje dodatno smanjuju upale i štite tkiva od oksidativnog stresa.
Ta njena blaga, ali učinkovita protuupalna i adstringentna svojstva čine je idealnim prirodnim lijekom za upale očiju (poput konjunktivitisa, blefaritisa i keratitisa), alergijske reakcije praćene suzenjem, svrbežom i crvenilom očiju, umor, naprezanje očiju te sindrom „suhog oka“, osobito kod onih koji dugo borave pred ekranima ili čitaju, simptome peludne groznice, s istovremenim nadražajem očiju i nosa te kašalj i prehladu, osobito kad su praćeni suzenjem i iscjetkom iz nosa.
Zahvaljujući ovom bogatom sastavu, euphrasia se koristi u obliku kapi za oči, obloga, čajeva i tinktura. Nije preporučljiva jedino kod problema žuči, jetre, čira na želucu i dvanaesniku, a ni za vrijeme trudnoće.
Osim što pomaže vidu, euphrasia ima značajnu ulogu u duhovnim tradicijama kao biljka koja „otvara oči“ – ne samo fizički, već i metaforički. U tom smislu pomaže za otvaranje trećeg oka i aktiviranju intuicije te jačanju unutarnje percepcije. Ujedno čisti um i pomaže pri donošenju odluka, jer uklanja mentalnu maglu te potiče bistrinu misli i koncentraciju. Spaljivanje biljke koristi se za pročišćavanje prostora. U elizabetansko doba Engleske od euphrasie se pripremalo pivo za koje se vjerovalo da bistri um.
Poznati engleski travar Nicholas Culpeper iz 17. stoljeća bio je očaran euphrasiom. U svom djelu Complete Herbal iz 1653. navodi euphrasiu kao Sunčevu biljku pod vladavinom astrološkog znaka Lava, koja je jednako moćna „i ako se popije s vinom, pojede s juhom ili se od nje napravi pekmez“.
Zanimljivo je i da se u homeopatiji, osim za iscjeljivanje već spomenutih bolesti očiju i nosa, koristi i kod zaraze ospicama, najbolje na početku bolesti, kada tek izbije osip s opisanim simptomima nosa i očiju.
Karakteristično je za ovu remediju da se pogoršanje događa uvečer, u zatvorenom, toplom i svijetlom prostoru, dok mrkli mrak poboljšava situaciju. Za osobe euphrasie karakteristično je i da se ne uspijevaju ugrijati te pate od glavobolja izazvanih prehladom.
Euphrasia je mnogo više od livadne biljke sitnih lijepih cvjetića. Ona je čuvarica vida, pomagač u ozdravljenju, ali i simbol unutarnje jasnoće i vedrine duha. U šalici čaja ili kapima vode ona donosi bistrinu onima koji žele vidjeti dublje, izvan onoga što je fizički vidljivo.
Vesna Đuzel/ www.homeokvant.hr
Ja sam Vesna, licencirani homeopat i akupunkturist pri HUPED-u.
Od 2023. vodim svoj obrt Homeokvant, kako bih bila podrška svima onima koji se žele iscijeliti na razini uzroka koji je doveo do energetskog poremećaja organizma i koji žele sa mnom skupa duhovno rasti, otkriti i izgraditi svoje potencijale, prvenstveno kroz homeopatski pristup, ali i kroz sve one spoznaje iz ostalih oblika nekonvencionalne medicine do kojih sam putem došla.
Više o meni pročitajte na www. homeokvant.hr“.
