Zašto se djeca permanentno smiju usprkos lošim meteorološkim uvjetima, usprkos krizi u zemlji i svijetu, usprkos ratovima, poplavama, bijedi koja ih okružuje, usprkos bolesti i neimaštini?
Zato što na drugačiji način promatraju situacije koje ih okružuju od nas odraslih.
Ponekada najveće lekcije iz života možemo naučiti upravo od djece.
Nemaju olovku? Crtat će kredom! Nemaju loptu? Iskoristit će kutiju! Nemaju skateboard? Napravit će ga od granja!
Djeca će improvizirati kućicu u prirodi, pravit će kolače od snijega, dvorac od pijeska, trčat će bosa po travi, skakati po baricama, hvatati bube i guštere, hraniti tek rođene mačiće, igrati se lopticama napravljenima od blata, lizat će ledenice zamišljajući da su sladoled…
Zaplesat će na ledu, igrat će se lišćem, konopcem, skakat će, vikat će, penjat će se na sve na što se može popeti i bit će sretniji od mnogih odraslih koji imaju neusporedivo više.
Kada im se pridruži novi prijatelj, djecu neće biti briga za njegovo materijalno stanje, za vjeru, boju kože, za povijest njegove obitelji, nekretnine koje posjeduje, garderobu i obuću koju ima na sebi…
Od trogodišnjaka nećete čuti: “Pričaj mi kakav si bio kao beba. Jesi li sisao ili si pio mlijeko iz bočice. Jesi li nosio ‘Pampers’ ili neke druge pelene? Ja se družim samo sa ‘pampersovcima’, znaš.”
Djeca uživaju u sadašnjem trenutku i zajedno stvaraju uspomene – dok mnogi odrasli stalno vraćaju sjećanja iz prošlosti i time kvare sebi i sadašnjost i budućnost.
Dijete će u svakom trenutku naći način da se zabavi, da maksimalno iskoristi svoje vrijeme i situaciju u kojoj se našlo.
Nakon injekcije će od liječnika, sretan i pun sebe, tražiti špricu s kojom će se dugo vremena igrati. Od velike kartonske kutije, nakon kupovine frižidera na rate, sebi će napraviti dvorac.
Napravit će garažu za automobile od kutije od cipela, napravit će avion od papira, prskat će se vodom, igrat će se štapićima od sladoleda, pjevat će svi podjednako glasno iako nemaju svi dara i sluha – i ono najvažnije – iskreno će se smijati!
Zahvaljujući tome, djetinjstvo postaje ljepše, veselije, razigranije, raspjevanije i šarenije, čak i u najtežim uvjetima za odrastanje. Njihova mašta je bujna, a volja i želja da uljepšaju sebi svaki trenutak je beskrajna.
Za sreću nam zaista malo treba, možemo je svuda pronaći i osjetiti, potrebno je samo malo dobre volje.
Život čine sitnice i kratkotrajni trenuci… Oni čine savršenstvo… A savršenstvo je naš krajnji cilj.
Zorana Rodić Đukanović
54 VEDSKA MATEMATIKA
