Roditelji, ako postoji jedna knjiga koju ćete pročitati ove godine – neka to bude ova. Apsolutno ćete imati koristi od čitanja ove knjige. Ova je tema relevantna za svako roditeljstvo bez obzira na okolnosti.
“Vrijedna knjiga koja nam donosi istinski nove ideje i svježe poglede na roditeljstvo.”—Dr. Mary Pipher, autorica Reviving Ophelia
Ovaj klasik o roditeljstvu baca svjetlo na jedan od najneshvaćenijih trendova našeg vremena: kako utjecaj vršnjaka, uvećan društvenim medijima i kulturom videoigara, zamjenjuje roditelje u životu djece i što roditelji mogu učiniti po tom pitanju.
Djeca preuzimaju vodstvo od svojih prijatelja: biti “cool” važnije je od svega drugog. Na oblikovanje vrijednosti, identiteta i kodeksa ponašanja, vršnjačke skupine često imaju daleko veći utjecaj od roditelja. Ali ova je situacija daleko od prirodne i može biti opasna – potkopava obiteljsku koheziju, ometa zdrav razvoj i potiče neprijateljsku i seksualiziranu kulturu mladih. Djeca na kraju postanu konformisti, tjeskobni i otuđeni.
U knjizi Budite tu za svoju djecu, hvaljeni liječnik i autor bestselera Gabor Maté udružuje snage s psihologom Gordonom Neufeldom kako bi odredio uzroke ovog sloma i ponudio praktične savjete o tome kako se “ponovno vezati” za svoju djecu i povratiti njihovu odanost i ljubav.
Pomažući ponovno probuditi naše instinkte, Neufeld i Maté osnažuju roditelje da budu ono što je priroda zamislila: istinski izvor obogaćenja, sigurnosti i topline za svoju djecu.
Roditelji, ako postoji jedna knjiga koju ste pročitali ove godine – neka to bude ova. Apsolutno ćete imati koristi od čitanja ove knjige. Ova je tema relevantna za svako roditeljstvo bez obzira na okolnosti.
„Odnosi s vršnjacima najsigurniji su kada su prirodni plod privrženosti roditeljima” (str. 42).
“Djetetovi instinkti da nam se drže blizu mogu nam stati na put i frustrirati nas. Ne pozdravljamo privrženost kada žudimo za razdvojenošću, bilo zbog posla, škole, seksa, razuma ili sna. Naše je društvo toliko izokrenuto da zapravo možemo više cijeniti djetetovu spremnost na odvajanje od njezinih nagona za bliskošću. Nažalost, ne možemo imati oboje… moramo naučiti biti roditelji u skladu s ovim dizajnom, a ne boriti se protiv njega” (str. 66).
“Bez obzira na problem ili problem s kojim se susrećemo u roditeljstvu, naš odnos s djecom trebao bi biti najveći prioritet. Djeca ne doživljavaju naše namjere, koliko god bile iskrene. Oni doživljavaju ono što mi manifestiramo u tonu i ponašanju” (str. 196).
„Mnoga naša djeca odrastaju lišena univerzalne kulture koja je proizvela bezvremenske kreacije čovječanstva: Bhagavad Gitu; spise Rumija, Dantea, Shakespearea i Cervantesa i Faulknera, ili najbolje i najinovativnije živuće autore; glazbu Beethovena i Mahlera; ili čak neke sjajne prijevode Biblije. Oni znaju samo ono što je aktualno i popularno, cijene samo ono što mogu podijeliti sa svojim vršnjacima” (str. 92).
“Dijete u nastajanju – dijete koje je samomotivirano i nije vođeno potrebama za kontaktom s vršnjacima – čini se kao anomalija, nepravilno, malo izvan utabane staze. Riječi koje djeca orijentirana na vršnjake koriste za takvo dijete vrlo su kritične, riječi poput čudan, glup, retardiran, nakaza i štreber. Nezrela djeca ne razumiju zašto se ti drugi, koji se pojavljuju, sazrijevaju, toliko trude slagati, zašto ponekad traže samoću umjesto društva, zašto mogu biti znatiželjni i zainteresirani za stvari koje ne uključuju druge, zašto postavljaju pitanja u razredu. Mora da nešto nije u redu s ovom djecom i zbog toga zaslužuju biti posramljeni. Što je jača djetetova vršnjačka orijentacija, to će ono intenzivnije negodovati i napadati individualnost drugog djeteta” (str. 125).
„Moramo dati svojoj djeci ono što ona ne mogu dati jedni drugima: slobodu da budu ono što jesu u kontekstu prihvaćanja s ljubavlju – prihvaćanja koje nezreli vršnjaci ne mogu ponuditi, ali koje mi odrasli možemo i moramo pružiti“ (str. 126) .
