Gdje je trava zelenija? Tamo gdje se zalijeva!

Rad na sebi je uvijek, uvijek i uvijek prvi i najvažniji korak. Svaka radnja koju poduzmemo prema drugome iz dužnosti, možda čak i iskrene želje da nešto popravimo ili unaprijedimo ne znači ništa ako ne dolazi iz unutarnjeg razumijevanja.

Gdje je trava zelenija?

Kod susjeda, prijatelja? Preko plota? Preko granice?

Mogli bi tako nabrajati u nedogled mjesta gdje se sve čini boljim nego u našem braku, obitelji, odnosu… Toliko je lakše osvrtati se oko sebe nego li pogledati iskreno i bez straha u ono što je suho, beživotno i blijedo i početi plijeviti, okopavati i zalijevati.

Naravno, tu je vrlo lako upasti u zamku – ma zalit ću dobro jednom u dva tjedna, možda čak jednom mjesečno pa sam miran. Svi koji su to pokušali znaju da će biljka još prije uvenuti jer ne poštujemo njene potrebe i ritam hranjenja.

Isto je i s bilo kojim odnosom. Svaka osoba u našem životu je specifična, zahtijeva posebnu pažnju i razumijevanje, potpuno je unikatna u svom postojanju, traži da ju vidimo, osjetimo i doživimo. Sva naša osjetila nam tu nisu od pomoći ako ne uključimo srce i ponekad, zapravo često, malo manje se oslonimo na mozak.

On je tu da procjenjuje i prosuđuje, a to nas već vodi na jako sklizak teren. Teško je oduprijeti se potrebi da nešto dodamo ili oduzmemo realnosti, onome što osoba jest i tada smo već ušli u sobu iskrivljenih ogledala. Što to konkretno znači?

Uzmimo za primjer situaciju da vas je partner povrijedio. U svojoj povrijeđenosti, vi ste u obrambenom mehanizmu jer postoji strah da ćete biti ponovo povrijeđeni.

Vidite li vi više osobu ili vidite opasnost? Kako vaše tijelo reagira kad je u opasnosti?

Uzmimo drugi primjer – svoju partnericu viđate umornu kad dođe s posla, žuri skuhati ručak usput presvlačeći dijete te radeći još nekoliko drugih poslova usput. Što vidite? Kakve asocijacije vam se javljaju? Vidite li osobu ili upadate u zamku komparacija i površnih asocijacija?

No ako mislimo da je rad na odnosu ključ, opet  smo u krivu. Rad na sebi je uvijek, uvijek i uvijek prvi i najvažniji korak. Svaka radnja koju poduzmemo prema drugome iz dužnosti, možda čak i iskrene želje da nešto popravimo ili unaprijedimo ne znači ništa ako ne dolazi iz unutarnjeg razumijevanja.

Napravimo početni scanning: što me čini sretnim? Kada se osjećam mirno i opušteno? Gdje su moji talenti i potencijali iskorišteni? Koji su uopće moji talenti, u čemu sam dobar? Volim li posao koji radim? Koje sadržaje pratim i kako oni utječu na moje raspoloženje?

O kojim temama razgovaram s prijateljima i kolegama i koje dobro mi one čine? Što sam novo naučio u zadnjih mjesec dana?…

…možda je dovoljno za početak. Do kakvih smo odgovora došli?

Zapitajmo se slijedeće:

• Što bi mogao poduzeti? Koje su mi opcije na raspolaganju?
• Što još?
• Što ću prvo poduzeti?

Ovo je kratak coaching obrazac samoprocjene prije nego što bilo što poduzmemo po pitanju odnosa.

Kad krenemo raditi na sebi, zalijevati vlastitu biljku, puno lakše ćemo razumjeti što je drugoj osobi važno i što je našem odnosu potrebno da oživi i procvjeta.

Gdje je trava zelenija? Tamo gdje se zalijeva! – Nail Barringham

Vlasta Carević, www.vlastacarevic-coaching.com