Postoji izravna veza između uma i govora. Ako je um zdrav, govor je pozitivan. Zdrav um je uvijek pozitivan. S takvim umom ne govorimo o nedostatcima drugih, ne kritiziramo ih. Ne žalimo se na sudbinu. Ton govora je miran i prijateljski. Svima je, naravno, drago komunicirati s takvim sugovornikom. Govoriti s ljutnjom znak je slabosti duše.
Za dobre odnose vrlo je važno obratiti pažnju na govor. Govor je prijevod naših misli, naših vibracija, u riječi, u zvuk. Kakav je naš govor danas? Malo pazimo na ton kojim govorimo, koje riječi izgovaramo.
Koristeći pogrdne i jednostavno vrlo prljave riječi, nekako smo zaboravili što je to plemenit i uzvišen govor. Ali to nije samo dokaz našeg neznanja i degradacije svijesti. Nije li očito da kada govorimo grube i prljave riječi, mir i sreća u nama ne rastu. Sve se događa upravo suprotno. Dopuštamo da se negativna energija manifestira, a onda se pitamo zašto tako često moramo uzimati tablete protiv glavobolje.
Postoji izravna veza između uma i govora. Ako je um zdrav, govor je pozitivan. Zdrav um je uvijek pozitivan. S takvim umom ne govorimo o nedostatcima drugih, ne kritiziramo ih. Ne žalimo se na sudbinu. Ton govora je miran i prijateljski. Svima je, naravno, drago komunicirati s takvim sugovornikom. Govoriti s ljutnjom znak je slabosti duše.
Prema statistikama, 90% svih svađa i sukoba nastaje zbog činjenice da o nekome govorimo loše. Svi moramo naučiti govoriti na ugodan, plemenit način kontrolirajući svoj govor. Na Istoku se primitivnom smatra osoba koja ne može kontrolirati svoj govor.
Odavno je uočeno da stječemo kvalitete osobe o kojoj mislimo i o kojoj pričamo, dakle, govoreći loše o nekome, kritizirajući ga, pokazujemo negativne kvalitete te osobe u sebi. Ako nekoga hvalimo, onda pokazujemo dobro koje je svojstveno ovoj osobi. Stoga je razmišljanje o Bogu i razgovor o Njemu najlakši način za stjecanje božanskih kvaliteta.
Imajte na umu da što imamo više sebičnosti, zavisti, zla, to nam je teže o nekome govoriti pozitivno. Što je govor grublji, to smo manje harmonični, stoga su pouke života teže koje primamo.
Jedan od razloga zašto se danas umorimo i imamo malo vremena je taj što puno pričamo. Potrebno je govoriti malo, tiho, sa strpljenjem i plemenitošću. Na taj način možete uštedjeti i vrijeme i energiju.
Važno je naučiti kako testirati svoj govor. Nekad kažemo nešto i uvrijedimo osobu. A onda se opravdavamo: “Rekao sam to samo tako… nisam uopće htio uvrijediti…”. Ovaj jezik treba promijeniti. Riječi bi trebale imati bit – takve riječi su jake.
Riječi imaju smisla ako su taktične i ispunjene ljubavlju prema drugima. Razmislite prije nego što nešto kažete.
I tada, koliko god “gorke” riječi izgovorili, vaše srce će ih sigurno prihvatiti. Ove riječi neće se činiti gorkim, činit će se točnima.
Inače, ako koristimo grube riječi, grubost se pojavljuje u našem izgledu. Tada je naš ponos drugima očigledan, a ljudi će nas uvrijediti. Ali ako se čak i “gorke” riječi izgovore s ljubavlju, osjećaj ogorčenosti će se preobraziti, a ljudi će osjetiti našu milost.
O svemu treba iskreno razgovarati, ali s ljubavlju. Kakve god riječi majka uputi djeci, ali zbog majčinske ljubavi, one se ne doživljavaju kao oštre i gorke. Djeca osjećaju: majka nas voli, želi nam dobro. I na isti način, koliko god jasno sve rekli, drugima ne škodi ako pokažemo milost.
zen.yandex.ru/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
