Poremećaj gomilanja, poznat i kao kompulzivno gomilanje, je mentalni poremećaj koji se karakterizira ne samo gomilanjem velikih količina stvari bez obzira na njihovu vrijednost, već i nesposobnošću da se odbace te stvari (‘jer bi mogle biti korisne’), što često dovodi do pretrpanih životnih prostora. Ovaj poremećaj može imati značajne psihološke, fizičke, i socijalne posljedice, ne samo za osobu koja pati od njega, već i za njenu obitelj i prijatelje.
Poremećaj gomilanja može utjecati na 2-6% populacije, a njegova prevalencija ne varira znatno među različitim kulturama. Češći je kod starijih osoba, iako se simptomi mogu pojaviti u bilo kojoj dobi.
Osoba s poremećajem gomilanja ili hording sindromom (riječ “hording” potječe iz engleskog jezika “hoarding”) teško može odbaciti ili se riješiti svoje imovine ili stvari. Stvarna vrijednost ovih stvari nije bitna. To mogu biti predmeti male financijske ili sentimentalne vrijednosti.
Problemi s tim stvarima mogu biti očigledni u različitim situacijama, na primjer kada ih pokušavate prodati, baciti, pokloniti ili reciklirati. Stručnjaci tvrde da razlog leži u estetskoj vrijednosti ili korisnosti predmeta. Također, može biti prisutna sentimentalna vezanost.
Predmeti koje ljudi obično gomilaju su novine, časopisi, stara odjeća, torbe, knjige, elektronska oprema, papirologija… Praktično sve što se može sakupiti.
Ljudi koji pate od ovog poremećaja kupuju novo računalo, ali se ne žele riješiti starog za slučaj da novi pokvari. Isto tako postupaju s ostalim stvarima. Prilikom sljedeće kupovine i dalje zadržavaju prethodne modele za slučaj da se novi pokvari, itd.
To nisu samo stvari koje bi većina ljudi definirala kao beskorisne ili bezvrijedne. Mnogi ljudi sakupljaju i čuvaju vrlo vrijedne stvari. Ove stvari se često mogu naći među drugim predmetima manje vrijednosti. Ljudi koji gomilaju mnogo stvari na kraju toliko zatrpaju svoje domove da im to otežava život. Na primjer, možda neće moći kuhati u kuhinji, spavati na krevetu ili sjediti na stolici u dnevnoj sobi. Stvari okupiraju prostor.
Iako točni uzroci nisu poznati, vjeruje se da genetika, moždane funkcije i stresni životni događaji igraju ulogu u razvoju ovog poremećaja. Povezanost s drugim mentalnim zdravstvenim problemima, kao što su depresija, anksioznost i posebno opsesivno-kompulzivni poremećaj, često se ističe u istraživanjima.
Poremećaj gomilanja često koegzistira s drugim psihičkim poremećajima, uključujući depresiju, generalizirani anksiozni poremećaj, i socijalnu fobiju. Osobe s poremećajem gomilanja mogu također imati poteškoća u obradi informacija, što otežava organizaciju predmeta i donošenje odluka.
Pretrpani domovi mogu predstavljati značajan rizik za sigurnost, uključujući požare, padove i zdravstvene probleme zbog plijesni, prašine i loše higijene. Ovo može dodatno izolirati pojedince od društva i ograničiti pristup medicinskoj skrbi.
Liječenje poremećaja gomilanja često uključuje kombinaciju terapije i farmakološkog tretmana. Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) pokazala se posebno korisna u pomoći pojedincima da prepoznaju i mijenjaju svoje ponašanje gomilanja. U nekim slučajevima, lijekovi kao što su antidepresivi mogu se koristiti za liječenje pridruženih simptoma depresije ili anksioznosti.
Rano prepoznavanje simptoma i intervencija mogu pomoći u sprječavanju razvoja težih oblika poremećaja gomilanja. Edukacija obitelji i skrbnika također igra ključnu ulogu u podršci osobama s ovim poremećajem.
S obzirom na složenost i različite aspekte ovog poremećaja, važno je pristupiti s empatijom i razumijevanjem prema osobama koje se s time bore. Poticanje na traženje profesionalne pomoći može biti ključno u poboljšanju kvalitete njihovog života.
Kako se dijagnosticira poremećaj gomilanja?
Liječnici razlikuju gomilanje od privremenog nakupljanja stvari i nereda (na primjer, kada se imovina naslijedi) jer se gomilanje nastavlja. Razlikuje se od sakupljanja stvari (kao što su knjige ili figurice) jer je gomilanje, za razliku od sakupljanja, neorganizirano i ometa sposobnost osobe da koristi pretrpane sobe.
Liječnici dijagnosticiraju poremećaj gomilanja kada:
- Ljudi trajno imaju poteškoća s odbacivanjem ili rastavljanjem od predmeta, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost.
- Ljudi spremaju predmete uglavnom zato što smatraju da moraju, bez obzira na vrijednost predmeta.
- Akumulirani predmeti zagušuju i zatrpavaju aktivna stambena područja (ne podrume ili skladišne prostore) i ometaju korištenje tih područja za njihovu inicijalnu namjenu.
- Ljudi se osjećaju jako uznemireni pri pomisli na odbacivanje bilo kojeg od svojih predmeta i / ili postanu manje sposobni za funkcioniranje (na poslu, u obitelji ili s prijateljima) zbog nagomilavanja.
Poremećaj gomilanja razlikuje se od ponašanja normalnog sakupljača, koji unosi određenu sistematsku organizaciju. Normalni sakupljači ne proizvode nered niti se osjećaju uznemireno zbog gubitka stvari.
Poremećaj gomilanja ponekad se miješa s Diogenovim sindromom. Međutim, to nisu iste stvari. Glavna razlika je što osobe s Diogenovim sindromom čine više od gomilanja beskorisnih stvari. Oni također gomilaju smeće i otpad, a njihovo zanemarivanje samog sebe ide do krajnosti.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
