U svijetu gdje stalno nastojimo biti bolji, mudriji i pametniji i u kojem svjesno ili nesvjesno težimo buđenju, na žalost došlo je do toga da je i svjesno palo u nesvjesno. U ovo vrijeme buđenja pojavile su se zablude o samoj suštini tog procesa pa ćemo nakratko zaći s one strane iluzija da bi vidjeli gdje smo to skrenuli na našem putu.
Widget not in any sidebars
Quo Vadis čovječe!
Krenimo od početka. U današnje vrijeme je postala popularna ideja zakona privlačenja, moć uma i misli koja se prezentira kao snaga samog ljudskog bića koji može upravljati svojim životom i imati sve što želi jer je sve i dostupno. Životni učitelji stalno govore masama – probudite se, probudite se, pogledajte koliko ste moćni, vaš um i misli imaju nevjerojatnu moć, možete imati sve što želite! Moć privlačenja je postao pravi pomodni trend, pišu se bezbrojne knjige i tekstovi s motivacijskim idejama da bi čovjek konačno spoznao svoju moć i snagu. Gotovo svatko od nas želi imati moć pa nije niti čudo da je ova ideja doživjela veliki skok i da je naveliko prihvaćena od širokih masa. Učitelji daju upute da ljudi rade popise, da se koncentriraju na moć vizualizacije, da zamisle da ono što žele imati da već to imaju, da spoznaju da mogu imati sve što požele jer takva je priroda svijeta – traži i bit će ti dano. Naša snaga i moć su neupitni, oni su zakržljali padom u našoj evoluciji, zaboravili smo na božansku prirodu i sada se je ponovno prisjećamo, no u svim tim brojnim porukama bezbrojnih životnih učitelja negdje je zapostavljena jedna velika istina i tu počinje naša priča o buđenju.
U tim porukama možemo vidjeti da se sve one odnose na stanje imanja, a ne bivanja. Razlog tome je jer živimo u materijalističko konzumerističkom društvu u kojem vlada svjetonazor posjedovanja i privlačenja, a to je ujedno i stanje postojanja koje se zove imati. Takav svjetonazor imanja je određena niža razina svijesti koja drži čovjeka u ograničenim spoznajama, dakle ona je umni zatvor. Ako se čovjek ne uzdigne iznad tog poimanja svijeta živjet će u zabludi i iluziji. Ta osoba može imati velike spoznaje u tim ograničenim okvirima, može imati i moć u tom zatvoru, ali ona nikad neće spoznati da živi u zatvoru. Aristotel je bio veliki um u ljudskoj povijesti, ali je ujedno bio i ograničen tadašnjim svjetonazorom pa je živio u uvjerenju da je robu suđeno da bude rob i da je to priroda stvarnosti. Koliko god da je bio veliki intelekt, ipak je bio i ograničen jer nije imao sposobnosti niti dovoljnu razinu svijesti da se uzdigne iznad tadašnjeg svjetonazora.
Zakon privlačenja je postao popularan zbog nižeg stanja društvene svijesti i svjetonazora, a to je stanje imati.
Upravo to se i događa s današnjim učiteljima i masama koje žive u domeni imanja. U domeni imanja, svijet se vidi preko naočala kojima gledate svijet onako kako to želite ne shvaćajući da želite samo ono što morate željeti da bi održali konzumeristički sustav. Upravo zbog toga je i došlo do semantičkog pomaka riječi buđenje! U današnje vrijeme iskrivljeno je značenje riječi buđenje zbog velikog broja nesvjesnih ljudi zarobljenih u stanju imanja. To su ljudi koji nemaju praktičnog iskustva buđenja, ali imaju sposobnosti i moć da upravljaju svijetom imanja. Dakle, određene sile koje su nam iza leđa i koje upravljaju nesvjesnim pojedincima odlučuju kako će se mase ponašati, razmišljati i na kraju djelovati. A mase djeluju samo u smjeru imanja. Zbog niže razine svijesti, mase prihvaćaju ideju da imaju moć da imaju, misleći da se radi o buđenju njihovog potencijala i snage, a u biti samo tonu sve dublje u stanje imanja. Takve ideje nesvjesnih učitelja sve dublje uvlače čovjeka u niže stanje svijesti, a to je imanje i odvlače ih od stanja biti koje je korak prema buđenju. Ovakva inačica buđenja je iskrivljena slika istinske prirode buđenja i stanja bivanja. Iako su još davno velikani opisali raziku između stanja bivanja i imanja (npr. Erich Fromm „Imati ili biti“), na žalost mase još niti dan danas nisu mogle prepoznati da žive u iluziji okova koje im se serviraju svaki dan. Takve učitelje koji ukazuju na moć uma i moć privlačenja, cijenim i poštujem jer to rade zbog dobronamjernih razloga, ali to je samo uskogrudno viđenje prirode stvarnosti i razumijevanje zatvora u formi društvenog svjetonazora.
Fromm je još prije više od 40 godina u spomenutom dijelu („Imati ili biti“ 1976. g.), opisao kako se stanje imanja odnosi na naše ponašanje, razmišljanje i djelovanje. No takvo stanje se odražava i na govor i ne samo na uobičajenu konverzaciju nego i na umjetnost pa tako daje primjer poezije. U istočnoj pjesmi (japanskoj), pjesnik gleda cvijet i ostavlja ga da bude i raste, dok u zapadnoj, umjetnik gleda cvijet, ima želju da ga posjeduje, otrgne ga i uzima ga sebi. Fromm navodi da se kod zapadnjaka može kod Goethea vidjeti ta svijest bivanja pa navodi njegovu pjesmu u kojoj Goethe želi uzeti cvijet, ali ga ipak na kraju ostavlja da bude i živi dalje. U današnje vrijeme fond riječi u stanju bivanja se naravno proširio pa možemo vidjeti kako se često upotrebljavaju riječi – privlačenje, imati (možete imati sve što želite), vizualizacija, priželjkivanje, očekivanje, dobitak i slično. Riječi su odraz vaše svijesti, a mnogi su ostali na nižoj razini svijesti – imati. Određeno stanje svijesti preko filtera jezika određuje koji stupanj svijesti će doći do čovjeka, ali i određeno stanje svijesti odlučuje o značenju riječi i tako se zatvara krug. Upravo je zbog nižeg stanja svijesti došlo do pomaka u značenju riječi buđenje. Ako se riječ buđenje stavi u domenu imanja, čovjek će percipirati buđenje kao spoznaju vlastite moći, spoznat će tu riječ preko privlačenja i imanja. Ali ako ubacite riječ buđenje u kontekst bivanja, onda će osoba percipirati tu riječ kao spoznaju vlastitog bića preko postojanja sa životom bez potrebe da išta privlači u svoj život jer on sam i je život.
Naravno za spoznaju jednog i drugog potrebno je praktično iskutvo, a danas samo manji broj učitelja ima iskustvo buđenja u svijesti bivanja i zašto se često ta riječ ubacije u kontekst imanja.
Mnogi se orjentiraju na otkrivanje tajni privlačenja misleći tako da se bude i da dobivaju nove spoznaje, a zapravo i dalje ostaju tamo gdje su i bili – u domeni imanja. Tek u stanju bivanja krećete na put buđenja jer bivanje je postojanje i življenje sa životom, a stanje imanja je privlačenje i posjedovanje života. I tako čovjek živi u iluziji vjerujući da je spoznao veliku tajnu, a u konačnici spoznao je jedno veliko – ništa! Spoznao je ništa jet ta „tajna“ nije bit života, spoznao je ništa jer i dalje živi u zatvoru zvan imati, on nije napravio napredak jer on nije iskoračio u bivanje, stoji na mjestu vjerujući da se budi, a zapravo i dalje spava dubokim snom. Čovjek vjeruje da nešto želi za sebe, ali on tako funkcionira jer mora održavati lažni sustav koji ga je od malena dresira da se tako ponaša. Ili kao što je Erich Fromm izjavio: „Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi.” On ne shvaća da i dalje hrani bolestan sustav, patvoreni san imanja, posjedovanja, stvaranja ispraznih objekata potrošačkog društva koji ne samo da privlači objekte nego i ljubav, sreću, informacije…
Ljubav je nemoguće privući jer vi već jeste u oceanu ljubavi.
Treba li riba u oceanu privlačiti vodu?
Treba li čovjek u stanju bivanja privlačiti život i ljubav?
Widget not in any sidebars
Naravno da ne, on postoji i živi sa životom, on nema potrebe da privlači iz razloga jer je duhu nepoznat pojam privlačenja kao što je i egu nepoznat pojam svedostupnosti. Biti je stanje duha, a on nije ego koji treba neprestano privlačiti da bi nadopunio svoj bezdan. Čovjek treba živjeti u harmoniji sa svim svjetovnim pojavnostima, kako s energetskim tako i s materijalnim. Tako ništa ne treba odbacivati jer svi mi imamo životne potrebe. U stanju bivanja, sve materijalno će vam doći, sporije nego ako ćete primjenjivati zakon privlačenja, ali to će biti trajno i vječno. Uostalom sve ima svoje vrijeme pa dozvolite nekome drugome tko je mudriji od vas da vas vodi i da dobijete ono što vam treba kad će to biti najbolje za vas.
Učitelji vam ne govore da u stanju bivanja ne trebate popis, ne trebate primjenjivati vizualizacije niti tražiti moć uma jer za mase u stanju imanja to neće biti razumljivo niti privlačno. U stanju imanja uvijek nešto trebate, uvijek trebate nešto u životu i nikad vam nije dosta. U stanju bivanja imate sve što vam treba jer najsretniji čovjek na svijetu je onaj koji je zadovoljan s onim što ima. Kao što je rečeno, svi mi imamo određene potrebe da izrazimo svoj kreativan duh, ali trebate znati da Bog nije glup niti gluh i on čuje što vam je u srcu. Ako čuvate ono što vam je u srcu, to će se i ostvariti. U stanju imanja uvijek imate neki cilj, kada ga ostvarite onda trčite za novim, u stanju bivanja cilj ne postoji jer je on sam život a vi ste u njemu. Ako težite cilju onda ste kao riba u oceanu koja misli da joj je cilj voda. Nesvjestan čovjek uvijek teži zabludama i postaje apsurdan. Jeste li primijetili vlastitu životnu iracionalnost?
Čovjek može imati moć privlačenja, ali on je u konačnici slabić jer nema snagu otpuštanja.
Potreba za imanjem je potreba ega i ona je uvjetovana izvana i za nju je potrebna moć uma, potreba za kreiranjem i izražavanjem je potreba duha i ona dolazi iznutra i za nju je potrebna snaga srca.
Dakle, pitao bih te čovječe, kamo ideš? Želiš li i dalje biti u zatvoru imanja i privlačenja ili želiš li živjeti u stanju bivanja i davanja? Da li ti još uvijek treba popis koji imaš ili ćeš već jednom zaviriti u ono što leži i čeka u srcu, leži i čeka da skreneš pogled sa uma na srce? Da li ti je draža moć u zatvoru ili snaga u slobodi? Buđenje, da li doista znaš što je to ili su ti samo rekli, a ti si slijepo povjerovao?
Kada ti bude teško samo se sjeti da:
Buđenje nije svjetonazor posjedovanja nego napuštanje svih svjetonazora
Buđenje nije sposobnost privlačenja i imanja, nego snaga otpuštanja i davanja
Buđenje nije moć uma nego snaga srca
Buđenje nije uopće moć nego bivanje sa životom i biti jedno s Jednim
Buđenje nije stanje imanja nego stanje vječne sreće
Buđenje nije kontrola misli nego njihovo napuštanje
Buđenje nije djelovanje uma nego nedjelovanje sveprisutnog duha
Buđenje nije vizualizacija što želimo imati jer je ona ograničenje, ono je otpuštanje uskogrudnosti vizualizacije i dopuštanje Bogu da nam da ono što je najbolje za nas
Buđenje nije upravljanje životom nego biti prijatelj s njim
Buđenje nije moć upravljanja snom, nego buđenje iz sna.
Probudi se…
Ivan Žganec
Widget not in any sidebars
