Predstavljamo vam Veljka Popovića, mladog i međunarodno nagrađivanog autora animiranih filmova. Ona koja mjeri je njegov prvi veliki uspjeh, film s kojim je osvojio desetke nagrada, među kojima i FIPRESCI u Annecyu, posebnu nagradu žirija na Animafestu, Grand prix na Balkanimi. Dove sei, amor mio je predstavljen u Splitu i Sarajevskom filmskom festivalu, gdje je dobio posebno priznanje žirija.
Na 21. Danima hrvatskog filma njegov je posljednji animirani uradak Otac, osvojio Nagradu Hrvatskog društva filmskih kritičara Oktavijan za najbolji animirani film, i bio je uvršten u natjecateljski program Međunarodnog festivala animiranog filma u Annecyju, a na Međunarodnom festivalu animiranog filma Zlatni Kuker u Sofiji osvojio je Grand Prix. Osim na polju animacije, Veljko se iskazao i u glazbenim vodama surađujući sa sastavima Leut Magnetik, New Gondoliers i Mantra Fusion Band.
Privatno, Veljko je također vrlo zanimljiva osoba; osim što je talentirani autor filmova, otac, suprug i predstojnik odsjeka za film i video pri UMAS-u, Veljko je dugogodišnji vegetarijanac i pasionirani duhovni tragalac koji proučava indijsku filozofiju te prakticira mantra meditaciju i bhakti yogu. Ponosno ističe veliku potporu i inspiraciju koju dobiva od svog duhovnog učitelja Srila Sacinandana Swamija.
Atma: Što te privuklo animaciji?
Kod animacije me najviše privukla mogućnost spajanja mojih brojnih ljubavi- odnosno fotografije, crteža, kamere, glazbe, itd. Osim toga riječ je o mediju koji direktno i u skladu s vremenom u kojem živimo, ideju i misao umjetnika predstavlja širokoj publici. Kako dolazim iz miljea slikarstva, komunikacija djela s publikom, njegova reprodukcija i prikazivanje diljem svijeta bio je problem koji me ograničavao. To ograničenje je s animacijom nestalo.
Atma: Ona koja mjeri je dobila nagradu u Anneceyu. Koliko te to priznanje promijenilo u daljnjem radu na animaciji?
Kako moj rad uvelike ovisi o financiranju od strane kulturnih institucija, nagrada na tako prestižnom festivalu omogućila mi je da s većom sigurnošću i jednostavnije dođem do financija za svoje nove projekte. Također nas je predstavila, mene i ekipu iz Lemonade3D studija, međunarodnoj publici, što nam je otvorilo vrata za nove interesantne projekte.
Atma: U kojoj mjeri su tvoji radovi osobne duhovne ekstaze ili su smišljeni da zadovolje ukuse drugih. Žirija na festivalu, na primjer?
Radove radim isključivo po vlastitoj unutarnjoj mjeri i ukusu. Najbolji način da napravite nešto vrijedno je da taj rad bude iskren. Publika i žiri vrlo lako pročitaju ulizice i lažnjake. Takve osobe na kraju budu frustrirane zbog nedostatka uspjeha s radom koji je osuđen na propast, s kojim ne mogu biti zadovoljni jer ga ne mogu nazvati vlastitim. Naravno da tijekom godine putujem na brojne festivale, pratim trendove i često inspiraciju za svoje projekte nalazim gledajući radove kolega iz svijeta animacije, glazbe i fotografije. U današnje vrijeme svi smo mi kustosi koji sakupljaju impresije i slažu vlastite galerije u svojim glavama.
Atma: Pomaže li ti u tvom poslu što imaš iskustvo različitih kulturnih izražavanja (glazba, crtanje…)?
Impresije i naučeno znanje iz glazbe, slikarstva i drugih umjetnosti nosim sa sobom koje kao alat koristim u svom profesionalnom životu. Najvažnija karakteristika umjetnika je da vidi i čuje pa te impresije zatim interpretira i slaže. Ako kao umjetnik nemate bogat unutarnji život tada i vaši radovi ne mogu biti interesantni.
Atma: Možeš li izraziti autorsku i osobnu poruku kroz animaciju ili i animacija ima svoja ograničenja?
Moje je vjerovanje da je animacija medij koji na savršen način spaja različite likovne discipline i kreativne načine izražavanja u rad koji umjetniku dopušta slobodu koja nadilazi pojedine grane umjetnosti od kojih se sastoji. To joj je i najveća mana i vrlina, jer u prostoru bez ograničenja čovjek se vrlo lako izgubi a ponekad teško apetite pomiruje s vlastitim mogućnostima.
Atma: Koliko je stvaran lik u Dove sei, amor mio? Da li si bakicu pronašao među poznatim osobama?
Bakica iz Dove sei, amor mio nastala je kao rezultat mojih svakodnevnih crtkanja i skiciranja. Neopterećen da radim nešto specifično za određeni projekt ili film, u tim svakodnevnim crtežima nalazim inspiraciju i osnovne crte za svoje filmove. Tijekom vremena čovjek nužno razvije vlastiti rukopis, pa je tako i bakica dio jednog tipa lika koji je sada već dio mog rukopisa. Inspiraciju za film, likove i likovnost tog filma našao sam u ulicama Varoša, pa tako bolji poznavalac grada ili stanar Varoša možda i prepozna o kojim kaletama i ulicama je riječ.
Atma: Prolaznost života je istaknuta u Dove sei, amor mio. Koliko je univerzalna poruka u filmu? Da li su ostali shvatili i prihvatili tu poruku?
U svojim filmovima trudim se hodati tankom linijom između sna i jave, izrečenog i prešućenog. Ponekad i sam teško vidim da li je mjera dobro pogođena. I s ovim filmom je taj slučaj, pa se samo mogu nadati da su pronicljiviji među nama u potpunosti pronikli u film, ali isto tako i da je osnovna poruka, tema, atmosfera i misao filma ostala dovoljno jasna da uđe u srca i umove svih gledatelja.
Atma: Ona koja mjeri kritizira potrošačko društvo, Dove sei, amor mio govori o koncu života kao bolnoj svakodnevnici a Otac propitkuje odnose između djeteta i oca. Je li tvoj buntovni duh zadovoljen ili tragaš i dalje?
Uvijek tragam dalje, a svijet i misterija pojavnog i nevidljivog dovoljna je da zaokupi umove i očara srca ljudi od pamtivijeka. Ne bojim se da će inspiracije ponestati, već se samo mogu nadati da će s vremenom ovaj alat kojeg koristim postati sve bolji i dopustiti mi da na trenutak razotkrijem i sebi i gledateljima što se krije iza zavjese koju zovemo ovim svijetom. Do tada, prepuštam vas mojim pokušajima uz molbu da mi oprostite promašaje a da uživate u pogocima.
Atma: Atma je novi portal koji propagira skladan život. Njeguje balans duha i tijela. Koliko su po tvom mišljenju ljudi sposobni prihvatiti takvu ideju? Koliko je to udaljeno od njihovog svakodnevnog života?
Misterij duhovnosti jeste u tome da je tako blizu no ujedno i tako daleko. U jednom trenu čini mi se da je duhovno nedodirljivo većini, no već u sljedećem trenutku osjetim da se misterij skriva pred nosom i da je potrebno zrno sreće i vještine da prestanemo gledati toliko daleko ispred sebe ili iza sebe i pogled bacimo upravo pred vlastiti nos. Tada duhovno postane svakodnevno, a to je, mislim, i cilj života.
Interview vodio: Neven Ilak
“Ona koja mjeri”, 2008
“Dove sei, amor mio”, 2012
“Father”, 2013 – trailer
