Starac zna da je ista osoba kao i kad je bio beba mada se ne sjeća mnogo čega iz tog doba. Ista je osoba zauvijek. Mijenja se samo tijelo. Još jedan primjer dan u Vedama objašnjava pravi identitet duše. Objašnjena je razlika između mene i mog vlasništva. Kažem za moju košulju da je moja košulja – ona pripada meni, vlasniku košulje. Na isti način ovo je moja ruka, moja noga ili moja glava i moje tijelo. Ja sam vlasnik tih stvari.
Vlasništvo se očito razlikuje od vlasnika. Prema tome, ja sam nešto drugo nego moje tijelo. Moje je tijelo samo prekrivač i isto kao što sam prekriven kaputom, prekriven sam grubim materijalnim tijelom sastavljenim od pretvorbi zemlje, vode, vatre, zraka i etera. Isto kao što sam prekriven kaputom, prekriven sam i košuljom. Taj suptilniji prekrivač odgovara suptilnom tijelu, sastavljenom od uma, inteligencije i lažnog ega. Ti prekrivači se stalno mijenjaju pod utjecajem vremena i okolnosti, ali unatoč tome vlasnik tih prekrivača zadržava svoj vječni identitet. Simptom duše je svjesnost koja se iz nje širi čitavim tijelom prožimajući grubo i suptilno materijalno tijelo.
Osobeno biće je duhovna duša, koja prema svojim prošlim pobožnim ili bezbožnim djelatnostima mora prihvatiti razne vrste tijela. To je načelo seljenja duše ili reinkarnacije. Tijekom života tijelo se mijenja nekoliko puta – rađa se, raste, ostaje neko vrijeme, stvara potomke, propada i na kraju umire, ali duša ostaje ista. Slično tome, duša mijenja tijela život za životom dok luta univerzumom u različitim životnim vrstama, a sve u skladu sa zakonom karme.
Zakon karme je vrlo znanstveni zakon. U fizici je Isaac Newton ustanovio zakon akcije i reakcije, objašnjavajući da za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. Praktično možemo vidjeti kako taj zakon djeluje na fizičkoj razini, ali ne možemo izravno opaziti kako djeluje na suptilnoj razini. Akcija koja se očituje na suptilnijem planu, naziva se karma. Postoji također zakon karme koji kaže da za svako djelo koje mi, ljudska bića, činimo u ovom svijetu, stvaramo buduće posljedice. Prema našim prošlim djelatnostima, pripremamo buduće dobre ili loše rezultate. Ono što trenutačno doživljavamo, izravan je rezultat naših prošlih djelatnosti.
Duša nema početka ni kraja. To je definicija vječnog. Tako će duša ostati u ovom materijalnom svijetu, u raznim vrstama života, sve dok ne bude sposobna procesom pročišćenja dostići oslobođenje. Sve dok je smještena u ovom svijetu zapletena je u seriju uzroka i posljedica i da bi ih uživala ili ispaštala mora ostati u materijalnom svijetu, rađajući se u raznim tijelima, jedno za drugim.
Jedino pravo rješenje za takvu situaciju je da se osoba posveti nekom vjerodostojnom duhovnom procesu i tako uzdigne svoju svjesnost i život na viši duhovni nivo na kojem će neprestano kušati sreću.
