Dok um vuče na jednu stranu, srce vuče na drugu. Preko ove dihotomije osjećamo kako nešto podnosimo, nešto volimo, nečemu se opiremo. I upravo to što proživljavamo u svojem unutarnjem svijetu uma i srca naziva se karmom. Karma nisu samo ishodi prošlih odluka i djela čije posljedice osjećamo sada, karma je i ono kako se osjećamo iznutra.
Živimo pod utjecajem materijalne prirode i njezinih osnovnih zakona: prolaznosti i dualizma. Rođenje pod takvim zakonima podrazumijeva da smo nastali od oca i majke, da je stvaranje našeg života ulazak svijesti u tijelo te da je smrt izlazak te svijesti iz tijela. Iluzornost naše fizičke trajnosti jedan je od osnovnih zakona materijalne prirode.
Nestalnost je odlika ne samo našeg grubog fizičkog tijela, već i suptilnog – uma. Um na suptilan način upravlja energijom našeg postojanja, egom. Egu su osnovne preokupacije kako preživjeti i kako uživati u ovom nestalnom svijetu.
Kako se zaista osjećamo iznutra?
Živimo u materijalnoj stvarnosti koju nazivamo iluzornom jer nije prava slika naše stvarnosti, one duhovne, nepromjenjive i vječne, koja neće umrijeti zajedno s tijelom. Dok je živo, cijelo je tijelo te svaka njegova stanica prožeta sviješću i inteligencijom.
Međutim svijest je ujedno iznad uma i tijela, poput sveznajuće je sile koja točno zna kako održavati tijelo na životu i kada je vrijeme da ga napusti. Svijest se privremeno veže uz određeno tijelo i um pojedinca, znajući da će se vratiti svojem izvoru, Bogu, energetiku, vrhovnom izvoru svega što postoji.
Naše tijelo, misli i emocije motivacija su našeg opstanka u ovom grubom, materijalnom svijetu. No oni su istovremeno i izvor sve naše patnje. Patimo zbog vezanosti, osjećamo zbog tijela. Dualnost je, uz iluzornost, sljedeći najvažniji dio naše materijalne prirode i materijalnih osjetila. Mnogo toga osjećamo zbog uskladištenih informacija u našem umu i srcu, još jednoj dihotomiji našeg postojanja.
Dok um vuče na jednu stranu, srce vuče na drugu. Preko ove dihotomije osjećamo kako nešto podnosimo, nešto volimo, nečemu se opiremo. I upravo to što proživljavamo u svojem unutarnjem svijetu uma i srca naziva se karmom. Karma nisu samo ishodi prošlih odluka i djela čije posljedice osjećamo sada, karma je i ono kako se osjećamo iznutra.
Kako pronaći zadovoljstvo i svoju svrhu?
Možemo imati želje, težnje, ciljeve i maštanja, ali prema zakonima materijalne prirode nije nam sve dano ostvariti u ovome životu. Svejedno, imamo pravo uživati plodove svoje dobre karme, kao što moramo proživjeti plodove one loše kako bismo više spoznali o poniznosti.
Ponekad ne znamo što je najbolje za nas, ponekad nam jednostavno ne dolazi ono što smo si zamislili da trebamo i hoćemo. Naša karma tijela je dobar primjer kako djeluju zakoni materijalne prirode. To je vrlo složen pojam i odnosi se na cijelu znanost o genetici i pretcima, ali ono što mi možemo učiniti jest baviti se jogom i ublažiti negativnu karmu tijela.
Joga pročišćava grubo fizičko tijelo i suptilno, odnosno um, inteligenciju i naš ego. Ego će i dalje nastojati preživljavati i uživati, ali barem će prestati gomilati.
Uživajući karmu, dobru ili lošu, dužni smo obavljati svoje zadatke i odgovornosti, a to se zove dharma. Idealno je kad pronađemo balansirani način kako odrađivati dharmu – dati najbolje od svojih talenata i sklonosti u zadanim nam karmičkim okolnostima. Kako odraditi dharmu u karmi, koja je uvijek ograničavajuća, spram dharme koja treba biti slobodna i kreativna, stvaralačka, put je kako pronaći zadovoljstvo i svoju svrhu u svakome danu.
Prelazak duginog mosta
Ovaj se balans karme i dharme postiže na takozvanom duginom putovanju. Ono označava put kretanja naše svjesnosti o sebi kao fizičkom ja ka sebi kao duhovnom ja. Kad se rodimo, naše fizičko ja je dominantnije zbog preživljavanja i čistog opstanka. Međutim tijekom života postepeno trebamo iskustva u kojima ćemo doživjeti drugu stranu svog dualizma – duhovno ja. Ovdje leži ključ naše sreće i nesreće.
Ako se za života ne krenemo baviti duhovnim razlozima svojeg života, teško da ćemo prazninu ispuniti materijalnim uživanjima. Osjećanje praznine i patnje odlika je materijalne prirode i našeg neznanja o našoj duhovnoj prirodi.
Dugino putovanje simbolički predstavlja prelazak preko duginog mosta. Svaka boja predstavlja različite misli, emocije i iskustva. Duga je također nestalna i neuhvatljiva, baš kao naša stvarnost sa stalnom brigom i neizvjesnošću o životu.
Ne možemo ništa izgubiti već samo krenuti dalje
Koliko smo materijalno vezani i koliko svojatamo, toliko patimo kad nešto ili nekoga izgubimo. Zaista, u ovome svijetu gdje vladaju zakoni materijalne prirode iluzorno je smatrati nešto svojim. Čak i kad volimo najviše na svijetu, osjećamo dulanost, duboku odvojenost, sumnju, neizvjesnost, strah od gubitka.
Ne možemo ništa izgubiti jer ništa nije naše, čak ni ovo tijelo. Kad brinemo vežemo se, kad volimo oslobađamo se. Mi smo svijest, duša i trebamo ozračje duhovnog svijeta. Stoga se zapitajte zašto volite uživati u ljubavi, lijepim stvarima, ugodnim ozračjima i mjestima.
Svijest je došla u naše tijelo na svoje dugino putovanje, na prelazak mosta od neba ka zemlji, od zemlje ka nebu s novim kovčegom zemaljskih iskustava.
Sanja Vuković Grbac