Jesam li dovoljno dobar/a?

Čim sumnjate da niste dovoljno dobri, to vjerojatno znači da imate određenu širu sliku o određenoj temi i svjesniji ste onoga što ne znate, a to vjerojatno znači da jeste dovoljno dobri, no pravo pitanje je – za koga, a ne jeste li.  Vjerojatno niste dovoljno dobri kao i oni koje se time bave dvostruko duže od vas, ali ste dovoljno dobri za ljude koji su u toj temi početnici ili neka druga razina, ali znaju manje od vas. Uvijek ćete biti dovoljno dobri za neke ljude kao i nedovoljno dobri za druge.

Sumnjate da niste dovoljno dobri? Svjesni ste koliko god se bavili nekom temom, radili, učili, usavršavali se, ono što dobro napravite smatrate da tako i treba biti, a pogrešku smatrate ”dokazom” kako niste dovoljno dobri u tome? Jer uvijek može bolje, zar ne?

David Dunning i Justin Kruger sa Sveučilišta Cornell iz SAD-a objavili su rad u časopisu Journal of Personal and Social Psychology o tome kako postoji veliki broj osoba koje precjenjuju svoje znanje i sposobnosti, uvjerenih da su kompetentni u području u kojem su zapravo totalni laici, a osim što nisu u stanju sagledati svoju nekompetentnost, nisu sposobni ni prepoznati kompetentnost kod drugih ljudi. Taj fenomen nazvan  je Dunning-Krugerov efekt. Logično pitanje se nameće, kako bi mogli prepoznati nešto što im nije poznato, zar ne?

Neke od karakteristika takvih osoba su: u društvu  obično vode glavnu riječ, nameću svoje mišljenje, stavove i sudove bez obzira o kojoj se temi radi, a donose ih na temelju netočnih, nepotpunih ili nevažnih podataka i nisu spremni poslušati i/ili prihvatiti mišljenje ni kritiku drugih pa i mnogo kompetentnijih osoba. Katkada legitimitet takvog ponašanja mogu crpiti iz položaja ili funkcije koje obavljaju.

Svijet promatraju kroz “iluziju superiornosti’’, rangirajući svoju sposobnost iznad prosjeka, mnogo više nego što ona zapravo jest. S druge strane, kompetentnije osobe su sklone podcjenjivati sebe i svoje vještine pateći od “iluzije inferiornosti”.

Ta istraživanja su pokazala da što više znate o nekoj temi, bit ćete svjesniji koliko toga još ne znate i zbog toga se možete osjećati nesigurno, pogotovo pored osoba koje o toj temi govore s lakoćom obično u općenitijoj formi tako da lako pomislite: ’’Koliko sam se ja s time mučio/la, a on/ona to sipa iz rukava!’’ Kada biste zagrebali površinu, vjerojatno ne biste pronašli mnogo informacija i znanja i/ili biste se našli u konfliktu.

Takvih osoba će uvijek biti i tu činjenicu ne možete promijeniti, ono što možete je njima u razgovoru postaviti sljedeća specifična i precizna pitanja ili jednostavno sebi samom u svom umu dok najčešće reproduciraju svoje monologe u društvu.

Kada u govoru upotrebljavaju neodređene imenice, postavite pitanje – Točno tko ili što?

Kada u govoru upotrebljavaju neodređene glagole, postavite pitanje – Točno kako?

Kada u govoru upotrebljavaju nepotpune usporedbe poput manje, više, bolje, lošije, postavite pitanje – U odnosu na koga, što, s kim, s čim?

Kada u govoru upotrebljavaju riječi svi, svatko, nitko, nikada, postavite pitanja – Tko, baš nikada?

Shvatili ste, postavljate precizna pitanja poput: Tko? Što? Koga? Kada? Što to točno znači? Navedi mi primjer. Što je točno uključeno? Molim više detalja. Što te sprječava? U odnosu na koga, što? Bolje je u odnosu na što? Uvijek sve, baš uvijek? Ako se nešto mora ili ne može, postavite pitanje Što bi bilo ako…? Nekako će se riješiti – Točno kako? Ona, oni, on – Točno tko?

Učenje je slično veslanju, kada prestanete veslati, struja vas nosi nazad. (kineska poslovica)

Postavljanjem tih pitanja dok paralelno u sebi ili na glas obrazlažete odgovore, drugima i/ili sebi, svjesniji ste koliko znate i ne padate u trans ‘’iluzije inferiornosti’’. Sada su te nove informacije argumenti pomoću kojih se suočavate s negativnim uvjerenjima o vlastitom neznanju, nedovoljnosti i nedostatnosti.

Također, čim sumnjate da niste dovoljno dobri, vjerojatno znači da imate određenu širu sliku o određenoj temi i svjesniji ste onoga što ne znate, a to vjerojatno znači da jeste dovoljno dobri, no pravo pitanje je – za koga, a ne jeste li.  Vjerojatno niste dovoljno dobri kao i oni koje se time bave dvostruko duže od vas, ali ste dovoljno dobri za ljude koji su u toj temi početnici ili neka druga razina, ali znaju manje od vas.

Uvijek ćete biti dovoljno dobri za neke ljude kao i nedovoljno dobri za druge. Gornja pitanja vam mogu pomoći da ne zapadnete u ‘’iluziju inferiornosti’’, jer ionako nikada nećete znati sve, nitko ne zna! A s vremenom, radeći i usavršavajući se bit ćete kompetentniji u bilo čemu što radite.

Ivana Pavlović, TT mindfulness trener, life coach, učitelj autogenog treninga, edukantica realitetne terapije.
ivanapavlovic.com