Korištenje srećonoša, amuleta i talismana zabilježeno je kroz povijest u svim kulturama. Ljudi su oduvijek tražili načine da “uhvate” sreću i osiguraju si budućnost kakvu priželjkuju. Moderna istraživanja ukazuju na to da je naša sreća ipak pod našom kontrolom te da, iako je ne možemo osigurati kucanjem o drvo, možemo je pronaći povjerenjem u vlastite sposobnosti, upornošću i usmjerenošću na pozitivne aspekte situacija u kojima se nalazimo.
Profesor sa Sveučilišta u Hertfordshireu, Richard Wiseman, proveo je longitudinalno istraživanje o faktoru sreće. U istraživanju je sudjelovalo 400 ljudi koji su se javili na oglas iz novina i dolazili su iz različitih društvenih krugova, bili su različitih stupnjeva obrazovanja, a raspon dobi bio je od 18 do 84 godine. Wiseman je intervjuirao ispitanike i zamolio ih da vode dnevnike kako bi analizirao situacije koje doživljavaju kao sretne, odnosno nesretne. Ispitanici su ispunjavali testove ličnosti i inteligencije i sudjelovali u laboratorijskim eksperimentima. Pokazalo se da među ispitanicima postoje razlike i da neki od njih zaista češće doživljavaju okolnosti koje su pozitivne i doimaju se kao sretna okolnost, a drugi se češće nalaze u neugodnim situacijama. Međutim, to nema veze sa čarolijama, njihovim datumom rođenja pa čak ni sa slučajnošću. Iako toga nisu svjesni, ljudi koji misle da imaju sreće kao i oni koji misle da nemaju sreće, svojim načinom razmišljanja i ponašanja dovode se ili se pak ne dovode u situacije koje su poželjne, ugodne i sretne.
Wiseman je identificirao obilježja ljudi koji “imaju sreće”:
- primjećuju slučajne prilike i okolnosti,
- donose “sretne” odluke slušajući svoju intuiciju,
- očekuju dobre rezultate i tako stvaraju samoispunjujuća proročanstva,
- zauzimaju pozitivan stav i u svemu pronalaze nešto pozitivno.
Ljudi koji imaju sreće češće uočavaju dobre prilike. Wiseman je proveo eksperiment u kojem su ispitanici trebali prebrojati fotografije u jednim novinama. Na drugoj stranici novina pisalo je “Prestanite brojati, ove novine sadržavaju 43 fotografije”. Natpis je zauzimao polovicu stranice, ali samo ga je dio ljudi uočio. Na polovici novina bio je još jedan natpis na kojem je pisalo: “Prestanite brojati, recite istraživaču da ste ovo pročitali i dobit ćete 250 dolara novčane nagrade”. Većina sudionika istraživanja koja je sebe opisala kao osobe koje nemaju sreće, propustila je primijetiti oba natpisa. Bili su usredotočeni na zadatak brojanja i osjećali su se tjeskobno, a osjećaj tjeskobe smanjuje sposobnost uočavanja neočekivanog.
Anksioznost tako smanjuje fleksibilnost i otvorenost osoba za raznolikost koju život nudi te im promiču brojne prilike. Budući da uočavamo ono što očekujemo, osobe koje vjeruju da ih iza ugla očekuje nešto dobro, lakše će to i uočiti nego osobe koje na svakom koraku očekuju nevolju. Isto tako, ukoliko osjećamo povjerenje u sami sebe i svoju sposobnost donošenja ispravnih odluka, lakše ćemo čuti i vlastitu intuiciju. Kada koristimo intuiciju, mozak vrednuje i uspoređuje naša prethodna iskustva i na temelju toga donosi odluku, a da cijelog procesa analize nismo ni svjesni. Kako bismo mogli koristiti intuiciju, potrebno nam je osluškivanje i povjerenje u vlastiti unutarnji glas. Vjera u sreću bliska je optimizmu, odnosno uvjerenju da će stvari ispasti dobro.
Optimizam pozitivno utječe na samopouzdanje i sposobnost nošenja sa životnim izazovima i neuspjesima, ublažava simptome stresa i depresije te štiti mentalno i fizičko zdravlje. Optimisti neuspjehe pripisuju okolnostima, doživljavaju ih kao privremene i svjesni su da neuspjeh u jednom području neće nužno rezultirati neuspjehom u drugim područjima života. Pesimisti svoje neuspjehe pripisuju vlastitoj nekompetentnosti, ne vjeruju da će idući put biti bolje i očekuju da će biti neuspješni u svemu što rade. I optimistično i pesimistično razmišljanje može se pretvoriti u samoispunjujuće proročanstvo jer kada vjerujemo u pozitivan ishod više se trudimo nego kada očekujemo neuspjeh.
Koristimo različite strategije za prevladavanje stresnih situacija. Problemu možemo pristupiti proaktivno, usmjeriti se na rješenje, prilagoditi situaciji i pronaći način kako promijeniti okolnosti u svoju korist. Možemo se usmjeriti na emocionalni doživljaj gdje cilj neće biti mijenjati okolnosti nego smanjiti osjećaj stresa i intenzitet neugodnih emocija. Možemo izbjegavati suočavanje s problemom ili tražiti podršku okoline. Općenito govoreći, bolje je i učinkovitije problemu pristupati proaktivno usmjeravajući se na rješenje. Međutim, u okolnostima koje nije moguće kontrolirati, kao što su bolesti, smrtni slučajevi ili neke druge teške životne okolnosti, korisnije je usmjeriti se na emotivni doživljaj i potražiti pomoć i podršku u okolini.
Optimisti češće biraju proaktivan pristup rješavanja problema, a u teškim okolnostima trude se situaciju sagledati iz pozitivnijeg ugla. Pesimisti pribjegavaju poricanju problema ili se usredotočuju na negativne aspekte situacije. Osim toga, pesimisti pokazuju manju otpornost na stres te su simptomi stresa kod njih izraženiji nego kod optimista koji stresnim okolnostima pristupaju kao izazovu i prilici za osobni rast i sazrijevanje.
Ipak, kao što nikad ne može baš sve biti crno, tako ne može sve biti ni ružičasto. Zamka u koju mogu upasti optimisti jest suviše nerealno sagledavanje stvarnosti koje više nije adaptivno već možemo govoriti o poricanju i izbjegavanju suočavanja s realitetom. Apsolutno povjerenje kako će sve biti u redu može biti opasno ukoliko osoba primjerice ne pazi na zdravlje jer je precijenila kvalitetu vlastitih prehrambenih navika ili ignorira upozorenja o štetnosti cigareta i alkohola. Pretjerano optimistična očekivanja o vremenu potrebnom za oporavak od bolesti ili za ostvarivanje nekog cilja, može dovesti do neadekvatne pripreme i, konačno, do neuspjeha. Pozitivan stav i optimizam u vidu ustrajanja u vlastitim odlukama i povjerenju u vlastite kapacitete pomaže prilikom ostvarivanja ciljeva, ali to ne znači da svaku negativnu misao treba potisnuti.
Svijest o mogućim negativnim posljedicama određenih postupaka omogućit će nam da se bolje pripremimo i izbjegnemo nezgode. Sreća prati hrabre i ponekad je potrebno riskirati kako bismo nešto postigli, ali to ne znači da trebamo biti slijepi i gluhi za upozorenja iz okoline ili vlastite duše. Tajna je u pažljivom i iskrenom osluškivanju vlastitih misli i osjećaja kako bismo mogli prepoznati radi li se o unutarnjem glasu upozorenja ili sabotera.
Autorica teksta je Irena Bohač, psihodramska praktičarka u edukaciji za psihodramsku psihoterapeutkinju. Radi u Zagrebu i provodi grupnu i individualnu psihodramsku psihoterapiju te grupe podrške za studente.
Ukoliko biste željeli doznati više o psihodrami ili vas zanima grupni ili individualni rad na sebi, javite se na [email protected].
Više možete pročitati na https://irenabohac.wixsite.com/psihodrama ili na Facebook stranici https://www.facebook.com/irena.bohac.psihodrama/.
Prilikom pisanja ovog teksta korišteni su rezultati istraživanja objavljeni u sljedećim radovima:
Wiseman, R. (2004). The luck factor. Skeptical inquirer. The Magazine For Science And Reason, 27 (3).
Maltby, J., Day, L., Macaskill, A. (2007). Personality, Individual Differences and Intelligence. Harlow: Pearson Education Limited.
66 SVJETLOST JEZGRA ISCJELJENJA
B. A. Brennan: SVJETLOST JEZGRA ISCJELJENJA
Moj iscjeliteljski put i napredni koncepti iscjeljivanja
Barbara Ann Brennan jedna je od najutjecajnijih iscjelitelja i duhovnih učitelja 21. stoljeća. Svojevremeno fizičarka u NASA-i, Barbara je stekla diplomu iz filozofije i teologije, kao i iz fizike.
U knjizi otkrijte prirodu stvaralačkog procesa u odnosu na sustav ljudske energetske svijest, na koji način sami stvaramo blokade u energetskom polju; kako izgledaju blokade i kako uzrokuju poremećaje u našem životu; proces uklanjanja blokada i oslobađanja našeg stvaralačkog potencijala, kako razviti i upotrebljavati visokoosjetilnu percepciju i njena ulogu u uklanjanju blokada u našem energetskom polju, priroda svijeta stvarnosti četvrte razine i njegova ključnu ulogu u stvaralačkom procesu, povezanost svijeta četvrte razine s iscjeljivanjem odnosa i neraskidivih veza koje su osnova tih odnosa.
