Nitko normalan ne može ostati ravnodušan lošim vijestima i jednoj općoj negativnoj klimi koja je dovela do sve više napetosti, znakova tjeskobe, psihosomatskih tegoba ili neke druge simptomatologije. Kako preživjeti krizu i ostati normalan? Kako ne potonuti u pesimizam koji vodi u prihvaćanje vlastite bespomoćnosti, apatije i odustajanje od bilo kakvih pokušaja da nešto promijenimo?
Piše: Mirella Rasic, savjetnica za zdravlje i ljudske potencijale
FocusIN, Savjetovališni i edukacijski centar za holistički stil života
Posljednjih mjeseci život se sveo na preživljavanje, na vijesti o broju zaraženih na Covid-19, broj hospitaliziranih, na respiratoru ili umrlih. Mediji su preplavljeni mračnim gospodarskim prognozama i predviđanjima da nas čeka još jedna teška godina. Da ćete ostati bez posla, itd. Mislim da nitko normalan ne može ostati ravnodušan prema takvim vijestima i jednoj općoj negativnoj klimi koja je dovela do sve više napetosti, znakova tjeskobe, psihosomatskih tegoba ili neke druge simptomatologije.
Dovela je do raznih ovisnosti i jedne opće nesigurnosti među populacijom, a poglavito među mlađom. Pitam se kako preživjeti krizu i ostati normalan? Kako ne potonuti u pesimizam koji vodi u prihvaćanje vlastite bespomoćnosti, apatije i odustajanje od bilo kakvih pokušaja da nešto promijenimo.
Naravno da problemi neće nestati sami od sebe – pozitivnom razmišljanjem. Baš naprotiv, bijeg od realnosti takva kakva jeste može ju učiniti još gorom i bolnijom, jer nismo razvili mehanizme da se obranimo za ono što nas je snašlo. Želim reći da bi svi mi trebali biti spremni za svaku vrstu izazova i s druge strane ne gubiti vjeru, jer sve ima svoj početak i svoj kraj.
Epidemija depresije kod mladih
Neki dan me zvala jedna zabrinuta mama i pitala me ima li razloga za brigu što njezin sedamnaestogodišnji sin i dvadesetogodišnja kći često mijenjaju raspoloženja. Kako mi je objasnila te promjene traju zadnjih par mjeseci i to konstantno i naizmjence.
Kada je jedan raspoložen kad mu je sve super, ona je bezvoljna, nezainteresirana za školu, problemi s koncentracijom, gubitak apetita, itd. Maksimalno trudi da ne zakaže u ničemu tj. redovito obavlja sve svoje školske dužnosti. I obrnuto. Ima faze da je par dana sve u redu i onda opet potonuće.
O čemu se radi? Prije svega, temperamentan tinejdžer nije isto kao depresija tj. ne treba izjednačavati jedno s drugim. S druge strane, jako je tanka nit i jako je bitno da roditelj zna prepoznati tu granicu.
Simptomi depresivne osobe
Postoji predrasuda kako depresija najviše pogađa introvertirane, povučene osobe, štrebere i sl. Daleko od istine, jer slučajevi u praksi pokazuju da depresija može da pogodi bilo koga od nas tj. u bilo kojem dobu, iako su znanstvene studije pokazale da pogađa više osobe ženska spola.
Depresija u mladeži često dolazi ”u paketu” s tjeskobom pa sve više mladih traži pomoć zbog tjeskobe koja svakim danom postaje sve intenzivnija, primjerice, zbog pritisaka (najčešće roditeljskih) da imaju odlične ocjene, da idu na razne aktivnosti, da uvijek kažu da su super kad ih netko pita ”kako si”, itd. Ili pak nekih izvanjskih utjecaja okoline – ako je u pitanju izgled, društvo, popularnost i sl.
O čemu se radi ili kako moći prepoznati simptome eventualne depresije od uobičajenog adolescentnog ili tinejdžerskog ponašanja?
Prije svega treba obratiti pažnju na one tzv. objektivne promjene u svakodnevnom funkcioniranju djeteta. Sve ono gore što sam navela kako mi je ispričala mama i traju više mjeseci, sigurni su znaci depresije.
Stoga bi bilo dobro da se obratite stručnoj osobi za pomoć.
Najčešći znaci za depresiju
– Konstantan osjećaj umora, gubitak energije, osjećaj dosade
-Nezainteresiranost za aktivnosti u kojima su nekada uživali
-Poremećaj u spavanju (premalo ili previše sna)
-Promjene u apetitu (dobivanje ili gubitak težine)
-Učestale glavobolje, ili bolovi u trbuhu (može biti popraćeno opstipacijom ili dijarejom)
-Tuga, nezainteresiranost, apatija, osjećaj bezvrijednosti
-Problemi s koncentracijom i učenjem
-Ponavljajuća ponašanja ili stalno hodanje naprijed-nazad
-”Crne misli” – razmišljanje kako bi bilo bolje da me nema
Prolazno ili trajno stanje kliničke depresije? Ovisi
Postoje predrasude da ne postoji lijeka da se osoba trajno izliječi od depresije. Tvrdim da je itekako moguće. Naravno, samo u slučaju da uzrok bolesti nisu hormonalni disbalansi za što je potrebno medicinsko liječenje uz farmakoterapiju najčešće do kraja života (primjerice, bipolarni poremećaj ili granični poremećaj, itd.).
Pristupi liječenju uz primjerice Gestalt terapiju ili kognitivno-bihevioralnu psihoterapiju preporučuju se kod blage do umjerene depresije i daju jako lijepe rezultate. Oporavak je naravno vrlo individualan, ali se rezultati vide već za mjesec ili dva rada (dva puta tjedno).
Jedan od izazova za roditelje je taj što djeca odbijaju pomoć i terapiju. Jednostavno ne žele suradnju s terapeutom govoreći da je sve u redu i da ih nitko pa ni roditelji ne razumiju. Međutim već na trećoj ili četvrtoj seansi osoba se otvara tako da ulazimo u uzrok. Nažalost, vrlo često mladi upiru prst baš u svoje ambiciozne roditelje i njihova visoka očekivanja od djece. S druge strane, navode ogromne pritiske iz okoline i društva.
Roditelji, snizite vaša očekivanja!
Ako su u pitanju roditelji, ako vidite da su djeca pod stresom zbog škole i ocjena, upravo bi roditelji trebali malo popustiti tj. ako treba i pomiriti se s činjenicom da njih kći ili sin neće proći s odličnim, upisati željeni fakultet, i sl., jer kada je u pitanju zdravlje vaše djece nije li bolje da rasteretite vašu djecu nego da upadnu u tešku depresiju koja može završiti i najgorim mogućim ishodom.
Ako prepoznate neke od gore navedenih simptoma, ako ste roditelj ohrabrite dijete da se obrati za stručnu pomoć. Za prvi puta preporučuje se da odete i vi s djetetom, poglavito ako oni to svojevoljno ne žele. Ohrabrite ih. Budite im podrška. Osluškujte više njihovu neverbalnu komunikaciju. A prije svega, budite im model – zdrave, vesele, optimistične, realne i empatične osobe, mame ili tate.
35 NULTA FREKVENCIJA
