Ljudi su navikli radovati se samo onome “što mogu dodirnuti”, što je već realizirano. Ali nismo navikli vjerovati sebi i svojim sposobnostima SUKREIRANJA stvarnosti, iako to činimo svakodnevno i uglavnom na negativnom valu. Dovoljno je prisjetiti se koliko se često naši strahovi ostvaruju, iako te događaje također oblikujemo mi, samo bez kontrole… Ali kada razvijete sposobnost kontrole mišljenja i emocija, počet će se događati prava čuda.
Dr. Joe Dispenza bio je jedan od prvih koji je sa znanstvenog gledišta istraživao utjecaj svijesti na stvarnost. Njegova teorija o odnosu materije i svijesti donijela mu je svjetsku slavu nakon objavljivanja dokumentarca „Znamo što radi signal”.
Ključno otkriće Joea Dispenze je da mozak ne razlikuje fizička od mentalnih iskustava. Grubo govoreći, stanice “sive tvari” apsolutno ne razlikuju prave, tj. materijalno od imaginarnog, tj. od misli!
Rijetki znaju da su doktorova istraživanja na području svijesti i neurofiziologije započela tragičnim iskustvom. Nakon što je Joea Dispenzu udario automobil, liječnici su ponudili da mu ugrade oštećeni kralježak implantatom, što bi kasnije moglo uzrokovati doživotnu bol.
Samo tako je, prema riječima liječnika, mogao ponovno hodati. Ali Dispenza je odlučio napustiti izvoz tradicionalne medicine i obnoviti svoje zdravlje snagom misli. Nakon samo 9 mjeseci terapije, Dispenza je ponovno mogao hodati. To je bio poticaj za proučavanje mogućnosti svijesti.
Prvi korak na tom putu bila je komunikacija s ljudima koji su doživjeli iskustvo “spontane remisije”. Riječ je o spontanom i nemogućem s gledišta liječnika ozdravljenju osobe od ozbiljne bolesti bez korištenja tradicionalnog liječenja. Tijekom ankete Dispenza je utvrdio da su svi ljudi koji su prošli takvo iskustvo bili uvjereni da je misao primarna u odnosu na materiju i da može izliječiti svaku bolest.
Neuronske mreže
Teorija dr. Dispenze kaže da svaki put kad doživimo neko iskustvo, “aktiviramo” ogroman broj neurona u našem mozgu, koji zauzvrat utječu na naše fizičko stanje. Upravo fenomenalna snaga svijesti, zahvaljujući sposobnosti koncentracije, stvara takozvane sinaptičke veze – veze između neurona. Ponavljajuća iskustva (situacije, misli, osjećaji) stvaraju stabilne neuronske veze koje se nazivaju neuronske mreže. Svaka mreža je, zapravo, određena memorija, na temelju koje naše tijelo reagira na slične predmete i situacije u budućnosti.
Prema Dispenzi, cijela naša prošlost “zabilježena” je u neuronskim mrežama mozga, koje oblikuju kako percipiramo i osjećamo svijet općenito, a posebno njegove specifične objekte. Tako nam se samo čini da su naše reakcije spontane. Zapravo, većina ih je programirana stabilnim neuronskim vezama. Svaki predmet (podražaj) aktivira jednu ili drugu neuronsku mrežu, koja zauzvrat uzrokuje niz određenih kemijskih reakcija u tijelu.
Ove kemijske reakcije tjeraju nas da se ponašamo ili osjećamo na određeni način – trčimo ili se smrzavamo na mjestu, budemo sretni ili tužni, uzbuđeni ili letargični, i tako dalje. Sve naše emocionalne reakcije nisu ništa drugo nego rezultat kemijskih procesa zbog postojećih neuronskih mreža, a temelje se na prošlim iskustvima. Drugim riječima, u 99% slučajeva stvarnost ne percipiramo onakvom kakva jest, već je interpretiramo na temelju gotovih slika iz prošlosti.
Osnovno pravilo neurofiziologije je sljedeće: živci koji se koriste zajedno se povezuju. To znači da neuronske mreže nastaju kao rezultat ponavljanja i konsolidacije iskustva. Ako se iskustvo ne reproducira dulje vrijeme, neuronske mreže se raspadaju.
Dakle, navika se formira kao rezultat redovitog “pritiskanja” gumba iste neuronske mreže. Tako nastaju automatske reakcije i uvjetni refleksi – još niste stigli razmisliti i shvatiti što se događa, ali vaše tijelo već reagira na određeni način.
Moć pažnje
Samo razmislite: naš karakter, naše navike, naša osobnost samo su skup stabilnih neuronskih mreža koje možemo oslabiti ili ojačati u bilo kojem trenutku zahvaljujući našoj svjesnoj percepciji stvarnosti! Svjesnim i selektivnim fokusiranjem na ono što želimo postići stvaramo nove neuronske mreže.
Ranije su znanstvenici vjerovali da je mozak statičan, ali studije neurofiziologa pokazuju da apsolutno svako i najmanje iskustvo proizvodi tisuće i milijune neuralnih promjena u njemu, koje se odražavaju na tijelo kao cjelinu. U svojoj knjizi The Evolution of Our Brain, The Science of Changing Our Mind, Joe Dispenza postavlja logično pitanje: ako svoje mišljenje koristimo za izazivanje određenih negativnih stanja u tijelu, hoće li to abnormalno stanje na kraju postati norma?
Dispenza je proveo poseban eksperiment kako bi potvrdio mogućnosti naše svijesti. Ljudi iz jedne skupine svaki su dan svaki sat sat vremena pritiskali opružni mehanizam istim prstom. Ljudi iz druge skupine trebali su samo zamisliti da vrše pritisak. Kao rezultat toga, prsti ljudi iz prve skupine postali su jači za 30%, a iz druge – za 22%. Takav utjecaj čisto mentalne prakse na fizičke parametre rezultat je rada neuronskih mreža.
Tako je Joe Dispenza dokazao da za mozak i neurone nema razlike između stvarnog i mentalnog iskustva. Dakle, ako obratimo pozornost na negativne misli, naš ih mozak doživljava kao stvarnost i uzrokuje odgovarajuće promjene u tijelu. Na primjer, bolest, strah, depresija, navala agresije itd.
Još jedan zaključak iz Dispenzinog istraživanja tiče se naših emocija. Stabilne neuronske mreže formiraju nesvjesne obrasce emocionalnog ponašanja, tj. sklonost nekom obliku emocionalnog odgovora. Zauzvrat, to dovodi do ponovljenih iskustava u životu. Stajemo na iste grablje samo zato što nismo svjesni razloga njihove pojave!
A razlog je jednostavan – svaka se emocija “osjeti” zbog ispuštanja određenog skupa kemikalija u tijelo, a naše tijelo jednostavno postaje na neki način “ovisno” o tim kemijskim kombinacijama. Prepoznajući tu ovisnost upravo kao fiziološku ovisnost o kemikalijama, možemo je se riješiti.
Potreban je samo svjestan pristup
“Zašto čekati neki poseban trenutak ili početak nove godine kako biste počeli radikalno mijenjati svoje razmišljanje i život na bolje? Samo počnite to činiti odmah sada: prestanite se baviti ponavljajućim svakodnevnim negativnim ponašanjima kojih se želite riješiti, poput govorenja sebi ujutro: “Danas ću proživjeti dan ne osuđujući nikoga” ili “Danas neću kukati i žaliti se o svemu.” ili “Danas se neću živcirati”….
Pokušajte stvari raditi drugačijim redoslijedom, na primjer, ako ste prvo oprali lice, a zatim oprali zube, učinite suprotno. Ili oprostite nekome. Razbijte uobičajene strukture! I osjetit ćete neobične i vrlo ugodne osjećaje, svidjet će vam se, a da ne spominjemo te globalne procese u vašem tijelu i umu koje ćete ovim pokrenuti! Počnite stjecati naviku razmišljanja o sebi i razgovora sa samim sobom kao s najboljim prijateljem.
Promjena u razmišljanju dovodi do dubokih promjena u fizičkom tijelu. Ako je osoba stala i pomislila, nepristrano gledajući sebe sa strane:
“Tko sam ja? Zašto se osjećam loše? Zašto živim kako ne želim? Što trebam promijeniti na sebi? Što me točno sprječava? Čega se želim riješiti?” itd. i osjetila snažnu želju da ne reagira kao prije, ili da ne učini nešto kao prije – to znači da je prošla kroz proces “spoznaje”.
Ovo je unutarnja evolucija. U tom je trenutku napravila skok. Sukladno tome, osobnost se počinje mijenjati, a nova osobnost treba novo tijelo. Tako se događaju spontana ozdravljenja: s novom sviješću bolest više ne može ostati u tijelu, jer. cijela biokemija tijela se mijenja (mijenjamo svoje misli, a to mijenja skup kemijskih elemenata uključenih u procese, naše unutarnje okruženje postaje toksično za bolest), i osoba ozdravi.
Ovisničko ponašanje (tj. ovisnost o bilo čemu, od videoigara do razdražljivosti) može se vrlo jednostavno definirati: to je nešto što vam je teško prestati kada to poželite.
Ako ne možete ustati od računala i svakih 5 minuta provjeravate svoju stranicu na društvenoj mreži, ili ako, na primjer, razdražljivost smeta vašoj vezi, ali se ne možete prestati živcirati, onda znajte da ste ovisni – i to ne samo na mentalnoj razini, već i na biokemijskoj razini (vaše tijelo zahtijeva injekciju hormona odgovornih za ovo stanje).
Znanstveno je dokazano da djelovanje kemijskih elemenata traje od 30 sekundi do 2 minute, a ako ovo ili ono stanje doživljavate dulje, znajte da ga ostatak vremena umjetno održavate u sebi, svojim mislima provocirajući cikličko uzbuđenje neuronske mreže i ponovno otpuštanje neželjenih hormona koji uzrokuju negativne emocije, tj. vi sami održavate ovo stanje u sebi!
Uglavnom, dobrovoljno birate kako se osjećate. Najbolji savjet za ovakve situacije je naučiti preusmjeriti pozornost na nešto drugo: prirodu, sport, gledanje komedije, sve što vam može odvući pažnju i preusmjeriti. Naglo ponovno fokusiranje pozornosti oslabit će i “ugasiti” djelovanje hormona koji reagiraju na negativno stanje. Ta se sposobnost naziva neuroplastičnost.
I što bolje razvijete tu kvalitetu u sebi, to ćete lakše kontrolirati svoje reakcije, što će, u nizu, dovesti do ogromnog broja promjena u vašoj percepciji vanjskog svijeta i vašem unutarnjem stanju. Taj se proces naziva evolucija.
Jer nove misli dovode do novih izbora, novi izbori dovode do novih ponašanja, nova ponašanja dovode do novih iskustava, nova iskustva dovode do novih emocija, koje, zajedno s novim informacijama iz vanjskog svijeta, počinju mijenjati vaše gene epigenetski (tj. sekundarno). A onda te nove emocije, zauzvrat, počnu pokretati nove misli, i tako razvijate samopoštovanje, samopouzdanje i tako dalje. Tako možemo unaprijediti sebe, a time i svoj život.
Depresija je također najbolji primjer ovisnosti. Svako stanje ovisnosti ukazuje na biokemijsku neravnotežu u tijelu, kao i na neravnotežu u vezi duha i tijela.
Najveća pogreška koju ljudi rade je što svoje emocije i ponašanje povezuju sa svojom osobnošću: samo kažemo “nervozan sam”, “slabe volje sam”, “bolestan sam”, “nesretan sam” itd.
Oni vjeruju da manifestacija određenih emocija identificira njihovu osobnost pa stalno podsvjesno nastoje ponoviti obrazac odgovora ili stanje (primjerice, tjelesna bolest ili depresija), kao da sami sebi svaki put potvrđuju tko su. Čak i ako sami jako pate u isto vrijeme! Velika zabluda. Svako nepoželjno stanje može se ukloniti po želji, a mogućnosti svake osobe ograničene su samo njegovom maštom.
A kada želite promjene u svom životu, budite jasni što točno želite, ali nemojte u svom umu razvijati “tvrdi plan” KAKO će se to TOČNO dogoditi, kako biste mogli “odabrati” najbolju opciju za sebe, koja može ispasti potpuno neočekivano.
Dovoljno je iznutra se opustiti i pokušati od srca obradovati onome što se još nije dogodilo, ali će se sigurno dogoditi. Znate li zašto? Jer na kvantnoj razini stvarnosti to se već dogodilo, pod uvjetom da ste se jasno zamislili i od srca radovali. Upravo s kvantne razine počinje pojava materijalizacije događaja.
Dakle, počnite djelovati prvo tamo. Ljudi su navikli radovati se samo onome “što mogu dodirnuti”, što je već realizirano. Ali nismo navikli vjerovati sebi i svojim sposobnostima SUKREIRANJA stvarnosti, iako to činimo svakodnevno i uglavnom na negativnom valu. Dovoljno je prisjetiti se koliko se često naši strahovi ostvaruju, iako te događaje također oblikujemo mi, samo bez kontrole… Ali kada razvijete sposobnost kontrole mišljenja i emocija, počet će se događati prava čuda.
Vjerujte mi, mogu dati tisuće lijepih i inspirativnih primjera. Znate, kada se netko nasmiješi i kaže da će se nešto dogoditi pa ga pitaju: “Kako znaš?”, a on mirno odgovori: “Samo znam…”. Ovo je živopisan primjer kontrolirane provedbe događaja … Siguran sam da je apsolutno svatko barem jednom doživio ovo posebno stanje.
Nikada nemojte prestati učiti. Informacije se najbolje apsorbiraju kada je osoba iznenađena. Pokušajte svaki dan naučiti nešto novo – to razvija i trenira vaš mozak, stvarajući nove neuronske veze, koje će zauzvrat promijeniti i razviti vašu sposobnost svjesnog razmišljanja, što će vam pomoći da modelirate vlastitu sretnu i ispunjavajuću stvarnost.
“Naša najvažnija navika trebala bi biti navika da budemo ono što jesmo.” – Joe Dispenza
ATMA/econet.ru/Pripremila: Suzana Dulčić
