Iako je postojanje ljudskog bioenergetskog polja, ili aure, već odavno dokumentirano na razne načine, znanstvenike ovo pitanje još uvijek kopka te pronalaze nove načine kako bi došli do čvrstih dokaza. Koliko god da je dokaza bilo u prošlosti, nekima oni neće značiti ništa, neki jednostavno znaju da postoji i za to im ne treba materijalni dokaz, a trećima će biti poticaj da pronađu još više dokaza.
Piše: Irena Dujmušić
Os Uma
Skloni smo vjerovati samo u ono što možemo osjetiti putem naših pet osjeta, no neke stvari se ne mogu na taj način doživjeti, ostaje nam ono nešto što možemo osjetiti na neobjašnjiv način, za sada. To je ono što pokreće mnoge znanstvenike na istraživanja, poput biokemijskog znanstvenika Hansena sa sveučilišta u Marylandu koji smatra da je pronašao dokaz da ljudsko bioenergetsko polje zaista postoji. On je proveo stotine pokusa na desecima ispitanika pomoću torzionog klatna koje je visjelo iznad njihovih glava i otkrio je kako sama prisutnost svakog ispitanika djeluje na ovaj uređaj. Rezultati su se stalno replicirali, a ono što ga je posebno dojmilo je činjenica da je učinak trajao još 30 do 60 minuta nakon što su ispitanici napustili sobu, što sa drugim silama, poput zračnih strujanja, nije bilo tako – klatno se odmah vraćalo u početnu poziciju. Činjenica da je klatno i dalje pod utjecajem i nakon odlaska ispitanika isključuje mogućnost da je klatno pod utjecajem zračnih struja ili tjelesne topline. Što je još bolje, i drugi znanstvenici, koji su ponovili ovaj eksperiment su došli do istih rezultata.
Prethodna istraživanja područja ljudske bioenergije su koristila fotonske senzore, a dr. Hansen je imao drugačiji pristup. Pitao se bi li bioenergetsko polje, ako postoji, imalo dovoljno snage da pomakne torziono klatno, uređaj dovoljno osjetljiv da se pomakne uz pomoć suptilne sile. U svom istraživanju je naveo sljedeće: “Nakon provođenja kontrolnih pokusa koji isključuju efekte strujanja zraka i drugih artefakata, zaključeno je da su učinci izvršeni nekom vrstom sile polja koja se stvara od strane subjekta koji sjedi ispod klatna. Nije nam poznata niti jedna sila, unutar elektromagnetskog spektra, koja bi mogla polučiti ovakve rezultate. Moguće je da će biti otkriveno konvencionalno objašnjenje za te iznenađujuće rezultate, ali je također moguće smo uvidjeli fenomen koji će zahtijevati razvoj novih teorijskih koncepata.”
Svaki ispitanik je imao otprilike istu snagu utjecaja na klatno, navodi Hansen, što znači da učinak na klatno nije ovisio ni o kakvom jedinstvenom talentu ni praksi. Međutim, uočeno je da su neki ispitanici, osobito oni koje su imali dugogodišnje iskustvo u meditaciji, pokazali vrlo različite učinke u meditativnom stanju u odnosu na ne-meditativno stanje, što pokazuje da mentalno stanje subjekta može jako utjecati na ponašanje klatna.
Hansen je dizajn ovog projekta ponudio javnosti, tako da ga svatko može isprobati, te su drugi znanstvenici, koji su ga isprobali, došli do istog rezultata. Van den Berg i van der Sluys su bili ti koji su ovo isprobali, i došavši do istih rezultata, zapitali su se je li moguće da se ta promjena zbiva zbog promjene u temperaturi zraka od topline kojom zrači ljudska glava. Naime, promjenom temperature zraka može se uzrokovati strujanje zraka. Oni su stavili sloj plastike između glave i njihala i nakon toga su učinci na klatno nestali. Njihova je pretpostavka da je plastika utjecala na to da se prekine učinak tajanstvenog bioenergetskog polja na klatno ili se jednostavno prekinuo izvor topline. Hansen je na to odgovorio da se to kosi s osnovnim načelima fizike, jer će se sila prvo odnositi na taj plastični štit i klatno će odgovoriti samo na ostatak sile koji je preostao nakon toga. Odnosno, sila se može koristiti samo jednom, i ako se koristi za utjecanje na plastičnu zaštitu onda se ne može naknadno koristiti za utjecanje na klatno. Drugi kontra argument Hansena je bio da nisu uzeli u obzir naknadno odnosno produženo djelovanje – temeljno načelo fizičkih zakona klatna je da ako se klatnom upravlja od strane vanjske sile i ako te sile nestane, klatno će se odmah vratiti u klasični položaj. Ovo znači da strujanje toplog zraka ne objašnjava naknadne efekte koji su zabilježeni.
Budući da je dr. Hansen objavio upute za ovaj projekt javno, nadajmo se da će mnogi znanstvenici isprobati i ponuditi nam svoja objašnjenja. Do tada, oni koji znaju da nas ne predstavlja samo materijalna bit, naći će ovaj pokus vrlo, vrlo značajnim. Mnoge se stvari ne mogu izmjeriti i objasniti fizikalnim zakonima, bar ne još, no to ne znači da postoje, upravo suprotno – postoje, samo čekaju biti shvaćene.
Izvori: The Daily Sheeple, The Epoch Times
