Uskoro mi se bliži rođendan i mogu reći da sam kako grabim kroz dvadesete sve više svjesna nevjerojatno snažnog utjecaja društvenih normi, tradicije i očekivanja u načinu na koji oblikujemo svoju svakodnevnicu i donosimo životne izbore.
Istovremeno mi je pak, više nego ikad jasno i da su neki momenti u životu predragocjeni da bismo pristajali na kompromise usmjerene ka zadovoljavanju tuđih očekivanja i potreba.
Odabir životnog poziva (˝Nemaš od toga kruha!˝)
Da, živimo u zemlji u kojoj nije najsigurnije odabrati biti slikar, dizajner, arheolog ili neko slično prema mnogima ˝egzotično˝ zanimanje. Ipak, za mene ovaj argument nikada nije bio dovoljno valjan.
Ako za nešto osjećate strast i poziv, onda je to definitivno vrijedno truda pa i eventualnog neuspjeha. Uostalom, neuspjeh je uvijek lakše podnijeti nekog doživotno kajanje zbog propuštene prilike.
Ulazak u brak (˝I? Kad se ženite?˝)
U zadnje vrijeme Facebook mi je preplavljen parovima koji objavljuju zaruke ili fotografije s vjenčanja. Ne mogu pobjeći od pitanja koliko brakova nastaje zato što dvoje ljudi to zaista želi, a koliko ih se više ili manje svjesno povodi za razlozima tipa:
˝Već smo predugo zajedno/to je red, to se od nas očekuje/i svi se drugi žene/neću naći boljeg – bolju/cura je ostala trudna˝ i sl. Sve su ovo naravno pogrešni, ali vrlo česti razlozi koji možda mogu objasniti činjenicu da se danas u Hrvatskoj svaki treći brak raspada.
Zasnivanje obitelji (˝I? Kad će prinova?˝)
Naše društvo i dalje vrlo sumnjičavo gleda na parove koji u prve tri godine braka ne dobiju djecu. Postoje osobe koje nakon ženidbe žele uživati u svom odnosu, putovati, financijski se osigurati, a tek kasnije zasnovati obitelji. Drugi tabu su pak parovi koje jednostavno ne žele imati djecu.
Ako se još k tome radi o ženi, društveno zgražanje je još veće. Roditeljske uloge se treba primiti onda kad osjećamo da smo za nju dovoljno zreli i kad je zaista želimo. Djeca su blagoslov, ali na žalost nisu svi ljudi sposobni da budu roditelji.
(Ne)opterećenost godinama (˝Zar nisi malo prestar/a za to?˝)
Naše društvo je opterećeno starenjem. Modni izričaj, izlasci, odabir mlađeg partnera, promjena karijere – sve su to momenti u kojima godine naizgled igraju jako važnu ulogu. Ali iako zvuči kao klišej, godine u većini slučajeva zaista jesu samo brojka kojom se ne vrijedi opterećivati.
Životni rezovi (˝Što će selo reći?˝)
Koliko u našoj odluci da ostanemo u lošoj vezi, studiramo nešto što nas ne zanima ili radimo posao koji ne volimo ulogu igra strah o tuđeg mišljenja? Ostaviti iza sebe ono što je loše i što nas sputava ponekad je toliko teško jer se bojimo da će nas ljudi u našoj okolini smatrati manje pametnima, vrijednima, sposobnima, moralnima i sl.
Ali, kad na vagu stavimo vlastitu sreću i tuđe mišljenje, naša opterećenost drugima postaje banalna i smiješna. Zaključak je da nitko od nas nije u potpunosti imun na društveni pritisak.
Vjerojatno se podsvjesno panično bojimo odbacivanja, pa smo u nadi da do njega nikada neće doći u beskonačnoj utrci za nečijim tuđim standardima.
No ipak, zar na kraju nije bolje potpuno pripadanje samom sebi nego lažno pripadanje drugima?
Mara Šimunović
Izvor: ordinacija.hr
