Obitelj.
Ono što bi trebalo biti mjesto sigurnog utočišta,
često postane noćna mora.
Tamo gdje bi uvijek trebao čekati zagrljaj i podrška,
često prebiva kritika i prodika.
Tamo gdje bi iznad svega trebala biti ljubav,
najčešće se doživi bol.
Pa te uhvati zbunjenog: Zar je to to?
Zar se od onih koji bi mi trebali biti najbliži
trebam naučiti braniti?
Zar ono što bi mi trebalo biti najsigurnije mjesto na svijetu
ima tako mračnu sjenu?
Pa kad osjetiš po ne znam koji put da je prešlo sve granice
i ponovo vidiš pravo lice…
Sjeti se.
Da to što ste krvlju vezani
ne znači da moraš doživotno trpjeti.
Da je istinska obitelj mjesto gdje osjećaš pripadnost
kroz ljubav, iskrenost, podršku i povjerenje…
A ne ono što će ti stalno iznova zadavati nove boli i strahove…
Da, vjerujem da smo mi kao duše sve to baš tako izabrali,
da bi naučili nove lekcije, evoluirali…
I zato nemoj da te to ljuti…
Ne zamjeraj, oprosti i otpusti.
Ali zapamti, ne moraš tu biti.
Ako te stalno iznova napadaju njihove kandže,
odmakni se,
možeš im poslati ljubav i oprost iz daljine.
I shvatiti da su sve to njihove boli i strahovi
i da ne možeš pomoći onome tko pomoć ne traži.
Možeš samo sebe spasiti.
I biti taj koji će prekinuti niz transgeneracijske traume.
I započeti novi život za sebe
i za sve one koji će doći poslije tebe.
Neka to bude tvoj izraz ljubavi prema sebi,
da zaustaviš one koji ti na bilo koji način žele nauditi
pa makar se to službeno zvali “tvoji”.
Da, reći će da ti žele samo najbolje
i to možda iz svoje razine svijesti i percepcije stvarno žele,
ali to ne znači da je to i za tebe najbolje
već da oni ne mogu i ne znaju bolje.
Jer ako te ne pitaju kako se ti uistinu osjećaš,
ako im nije važno što tebe raduje i što ti ustvari želiš,
zašto misliš da im se moraš i dalje opravdavati?
I zašto iznova očekuješ podršku tamo gdje je vjerojatno nikad nećeš dobiti?…
Ne duguješ nikome
da kroz tebe žive svoje živote…
Da ti maskiraju u ljubav toksične odnose…
Da te drže u zamci kroz osjećaj krivnje i stalne emocionalne manipulacije,
da odrađuješ za njih ono što se od tebe očekuje…
A nigdje na vidiku ni trunčice ljubavi i empatije…
Ne zaslužuješ tako živjeti.
I nema tu nikakve dobrobiti.
Što se prije naučiš zauzeti za sebe
i postaviti zdrave granice,
to će ti prije postati bolje.
Jer ovo, duboko u sebi
znaš i osjećaš da ničemu ne vodi.
I nema tu ni rasta ni radosti,
ni podrške ni ljubavi…
A promjenu možeš napraviti samo ti.
Postaviti se drugačije
i konačno prodisati!
Pa početi živjeti svoj život po svojim pravilima,
po svojim životnim vrijednostima…
I putem sresti divne duše
koje ćeš stvarno zvati svojima.
Iva Bradarić
instagram.com
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
