Kad poželiš vikati
sjeti se da te nikad neće manje čuti.
Kad poželiš urlati
tada tvoje biće najviše šuti.
Jer je to toliko daleko od njegove suštine,
tvoje prave istine.
Što usta više viču
to se srca manje čuju.
Što su riječi glasnije,
to se ljubav manje nazire.
Zato sjeti se…
To nije dio tvoje istinske prirode.
To nije ono što ispunjava tvoje biće.
Jer ako si dopustiš tako reagirati
poslije ćeš se loše osjećati…
A to ti je najbolji pokazatelj da to nije put
kojim tvoja duša želi ići.
Zato zastani.
Duboko udahni.
Promisli..
Što bi na sve to rekao glas ljubavi?
A ne svi ovi strahovi…
Kako bi postupila tvoja duša da se ego tim ne hrani?
Udahni,
izdahni.
Vrati se miru i ravnoteži.
Pa reagiraj u budnosti i svjesnosti.
Tada ćeš postupiti skroz drugačije.
S više razumijevanja i ljubavi.
Nekad ćeš izabrati izaći iz razgovora ako se druga strana ne smiruje,
a nekad ćete nastaviti mirnije razgovarati.
Zapamti,
ako izgubiš kontrolu nad sobom,
ne možeš ni situaciju kontrolirati.
Ako ne možeš sebe smiriti,
kako ćeš kvalitetno postupiti?
Dozvoli si uzeti bar trenutak za stati i sebe smiriti,
pa izaberi reakciju zbog koje nećeš kasnije žaliti.
Već osjetiti ponos na reakciju iz mudrosti
u kojoj ćeš se sebi sviđati.
I pridonijeti da se i ostali počnu bolje osjećati.
A ja ti odmah kažem: Bravo Ti!
Jer već kad ovo čitaš
na putu si promjeni.
I nakon svakog koraka naprijed
više se nećeš htjeti vratiti.
Jer si još jedan korak bliže sebi
i svojoj istinskoj prirodi.
Iva Bradarić
instagram.com
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
