Grijeh pretpostavlja postojanje slobodne volje. Povijest čovječanstva prati univerzalna svijest o tome što je ispravno, a što pogrešno činiti, što je dobro, a što loše. Međutim, postoje povijesna razdoblja u kojima su narodi racionalizirali svoja loša djela.
Vrste grijeha
U Starome zavjetu se navode tri vrste grijeha. Prvi je kad se skrene s dobrog puta vrline i kad se rade loša djela, druga vrsta grijeha su poroci, krivice, kazne i nepravde te grijeh s predumišljajem. Treća vrsta grijeha jest grijeh u duhu pobune i prekršaja.
U kontekstu grijeha razumijevamo kajanje, kad čovjek promijeni svoju svijest o posljedicama svojih djela i odluka na druge ljude. Cilj kajanja je zapravo probuditi svoju savjest, a ne misliti da se trpi kazna za koju se vjeruje kako je došla od boga ili kakve druge više sile.
Međutim, u Starom zavjetu se spominje prenošenje loših posljedica sve do trećeg i četvrtog koljena, što se može razriješiti iskrenim pokajanjem, shvaćanjem lošeg i činjenjem dobrih djela.
Drevno poimanje grijeha
Poimanje grijeha u primitivnim religijama počiva na kršenju tabua s malo ili bez ikakvog dubljeg etičkog smisla. U autoritarnim religijama grijeh je u prvom redu nepokornost autoritetu, poput boga, crkve, Biblije, vjerovanju u Isusa i njegovo uskrsnuće.
U humanističkim religijama se smatra drugačije, naime vjeruje se kako savjest ne dolazi od glasa autoriteta, već iz nutrine čovjeka, kao čuvara integriteta. Prema tome, grijehom ne možemo naškoditi bogu, već sebi samima, svojoj duši te mentalnom i emocionalnom zdravlju.
U autoritarnoj religiji svijest o grijehu izaziva strah, prvenstveno zbog uvjerenja da se ne smije biti neposlušan spram autoriteta, jer slijedi kazna i krivica. Dolazi osjećaj nemoći i potpunog predavanja na milost i nemilost autoritetu, u nadi da će grijeh tako biti oprošten. Pritom su strah i strepnja osnovna raspoloženja, kao i mržnja te gnušanje prema samome sebi, sklonost samokažnjavanju, što se naziva pokorom.
S druge strane, u humanističkim religijama se na grijeh gleda s razumijevanjem i ljubavlju, bez potrebe da se čovjeka kažnjava. Primarni je cilj griješenja da se probudi savjest i razazna dobro od lošeg djelovanja. Cilj je da se na kraju uradi bolje jer je grijeh samo prilika za rast duše i samoosvještavanje.
Kakva osjećanja donosi grijeh?
Kad se čovjek osjeća krivim, osjeća se manje vrijednim te svjesno ili nesvjesno želi i očekuje kaznu. Želi otkupiti grijeh, a iza svega zapravo stoji glas savjesti. Kad se zgriješi, rađa se strah od osude bližnjih te da će grijeh biti otkriven. Zato se javlja depresija, nesretnost, nezadovoljstvo, bijeg u samosažaljenje i osjećaj sebe kao nečije žrtve.
Prema religioznosti u historijskome smislu, čovjek bi se zbog osjećaja kajanja i krivice obraćao kakvom božanstvu, moleći za pomoć i spas. Međutim, danas se praktične potrebe vrlo lako mogu zadovoljiti putem razvoja tehnologije, industrije i proizvodnje hrane.
Više se ne zazivaju božanstva za kišu, plodnost, hranu. Sve većim znanstvenim dosezima suvremenog društva više se ne prepoznaje misterij prirode te mnogi u njoj više ne traže religioznost.
Opravdavanje grijeha
Iza grijeha se često krije lažna racionalizacija postupaka, primjerice u nacizmu, zlodjelima inkvizicije, kažnjavanju bilo koje vrste. Roditelji kažnjavaju djecu iz osjećaja dužnosti i brige, budući da vjeruju da je tako ispravno. Ljudi započinju ratove motivirani brigom za čast, patriotizam i slobodu.
Takozvani vjernici ubijaju nevjernike nadahnuti željom da ugode Bogu. Rijetki su pojedinci koji se nisu uspjeli uvući u kakve stavove grupe jer je ljudima prirodno urođena jaka potreba za prihvaćanjem i pripadanjem.
Međutim, ukoliko su emocionalno izmanipulirani od strane političkih, religijskih i društvenih uvjerenja, pojedincu je teže iz podsvijesti izvući da nešto radi krivo i loše.
Čovjek, da bi bio zdrav, mora moći razlikovati dobro od lošeg te slušati glas svoje savjesti, biti dovoljno jak da ga može slijediti. Nitko ne smije biti sredstvo nekoj drugoj osobi.
Sanja Vuković Grbac
Inspiracija: Dogma o Kristu, bit ćete kao Bog, psihoanaliza i religija
(1986) Erich Fromm
