Kada se osvrnem…
Vidim da sam najviše u životu postigla
kada sam se riješila toksičnih odnosa.
Kad se razbio balon iluzije,
kada sam si dozvolila vidjeti što uistinu je, a što nije…
Kada mi je život otvorio oči
i nisam više mogla negirati…
A toliko sam vjerovala
da je ljubav nešto što nije bila.
I da iza praznih emocija
ne leži manipulacija.
Dobro skrivena…
Toliko se toga posložilo
kada je ono što nije dobro otišlo…
Pa čak i kada su iza toga stajala desetljeća vjerovanja,
sve je konačno postalo lakše
kad se ta iluzija urušila…
Konačno sam prodisala.
Počela živjeti sve više punim plućima.
Osjetila slobodu življenja bez utega.
Bez toga da udovoljavaš tuđim željama,
da se pokušavaš uklopiti u tuđa uvjerenja
i ispuniti tuđa očekivanja…
Bez da itko pita jesam li uistinu sretna?
A ponajmanje sam se to tada pitala ja…
Ali zato je to moja duša stalno pitala.
I nije me prestala dozivati da se vratim k sebi
čak i usred najvećih nedaća.
Kad je trebalo samo preživjeti sva ta olujna mora…
I zato sad reagiram čak i na najmanje znakove
i slušam svoju dušu kako mi šapuće
da slušam sebe
i idem tamo gdje se osjećam bolje.
Među svoje…
I da ne pristanem više nikad putem na manje,
da slušam svoju intuiciju
i svoje unutrašnje vođenje…
Koje nas uvijek nepogrešivo vodi
tamo gdje je za nas najbolje.
Iva Bradarić
instagram.com
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
