Ne podržava vaša realnost vas – Vi podržavate svoju realnost!

Slijedite svoju strast! Nije li to logično? Što god da vas već uzbuđuje i intrigira – nije vam se otkrilo slučajno! Nije toliki problem otkriti svoju strast, koliko uskladiti je s takozvanim “stvarnim svijetom”. “Što ako moja strast nije profitabilna?” Riječ je u osobnom uvjerenju koje glasi: “Kako ću živjeti od moje strasti, kad svi znamo da se to ne može”?

Možemo se kladiti kako baš vi imate poseban set talenata, sklonosti i vještina koji vas čine osobito primjerenima za željenu vrstu posla. Što znači da ćete baveći se njom biti ne samo sretni (jer radite ono što volite), već i uspješni – pošto ste osobito prikladni i talentirani za dotičnu vrstu zanimanja ili aktivnosti. To je lako. S time s svi slože. Ali onda nastupa problem.

Mnogi naši polaznici na ovo odmah prokomentiraju: “ne znam što je moja strast i ne znam kako, čime i na koji način konkretno da zarađujem za život“.

Ah-haaa, to je sasvim druga stvar. Manifestirala se prava podloga straha. Nije toliki problem otkriti svoju strast koliko uskladiti je sa takozvanim “stvarnim svijetom”? Što ako moja strast nije profitabilna?

Lako je pričati bajke onima koji su svoju strast otkrili u računalnom programiranju, odvjetništvu, medicini ili financijama – to su tražena i relativno dobro plaćena zanimanja pa slijeđenje te strasti ne doprinosi egzistencijalnom strahu. Nije se teško zamisliti kao odličan i uspješan odvjetnik ako taj posao radite s osobitim žarom. No što ako vas uzbuđuje pisanje poezije, pjevanje, slikanje, gluma… Kako od toga živjeti?

Živjeti od ljubavi

Kao što vidimo, početni problem “ne znam što je moja strast” se ovim dodatkom prikazao u svom pravom svjetlu. Riječ je u osobnom uvjerenju koje glasi: “kako ću živjeti od moje strasti, kad svi znamo da se to ne može”?

Jeste li sigurni da se ne može? Kako znate? Jeste li probali? Znate li ikog tko je iskreno probao? Kada kažemo “iskreno probao” ne mislimo na onako, usput, idem (recimo) napisati pjesmicu ili dvije pa ako prođe – prođe, ako ne – nema veze. Ne, nego nekog tko se doista, sa svim žarom, rukama i nogama bacio u pisanje poezije i oko te središnje teme beskompromisno uredio svoj život?

Ne podržava vaša realnost vas! Upravo je obrnuto: vi podržavate svoju realnost!

Sigurni smo da možete iz rukava, bez puno razmišljanja, izvaditi obilje indicija i dokaza koji podupiru vašu početnu tezu o nemogućnosti života od poezije, ali baš u tome i jest glavna kvaka sa manifestiranjem vlastite realnosti: u što god da vjerujete, dobit ćete obilje dokaza da ste u pravu. Ako vjerujete da se ne može živjeti od pisanja poezije, sigurni smo da vam život donosi obilje dokaza kako se doista ne može.

Manje je očito kako vrijedi i obrat. Promijenite li, svjesno i namjerno, to uvjerenje u njegovu suštu suprotnost, a koje kaže kako se od poezije može sasvim lijepo živjeti – vrlo uskoro će vam život i za tu premisu dati obilje dokaza o valjanosti. Oba su uvjerenja jednako valjana. (Zapravo: sva su uvjerenja jednako valjana, ali to je već nova tema).

Pitanje je samo koje uvjerenje preferirate i, što je još važnije: ako vam je milije “ono drugo”, ako biste radije vjerovali kako se od poezije može živjeti – zašto se još uvijek držite za ovo prvo, depresivno i demotivirajuće, koje vas svakim trenom aktivno udaljava od poetičnog života vlastitih snova?

Stoga, pravi, direktan odgovor na pitanje “kako slijediti svoju strast kad znam da me realnost u tome neće podržati” glasi…

Ne podržava vaša realnost vas! Vi podržavate svoju realnost.

Odnosno: u što god iskreno vjerujete – biva istinito. Svako je uvjerenje samoosnažujuće. Mi smo potpuni gospodari vlastite realnosti. To je sama srž ne-dualističkog pogleda na svijet koji je osnova svjesnog oblikovanja željene realnosti. Sve što treba jest osvijestiti ovu jednu, jedinu ali apsolutno ključnu točku mentalnog preokreta.

Niste žrtva ovog surovog, hladnog sustava, društva, okruženja, kapitalizma, majke Prirode ili Svemira koji svi zajedno rade poput glupog automata, po nekim tko-zna-kada-i-kako definiranim pravilima od kojih se ne odstupa. Niste dio užasne okoline koji vam ne dopušta da živite od svoje strasti. Vi ste Kreator, jedan, jedini i apsolutni Kreator vlastite realnosti i, istovremeno, su-kreator kolektivne realnosti.

Svako je uvjerenje samoosnažujuće. Mi smo potpuni gospodari vlastite realnosti. Niste žrtva ovog surovog, hladnog sustava, društva, okruženja, kapitalizma, majke Prirode ili Svemira koji svi zajedno rade poput glupog automata ne obazirući se na vas

Jer, treba li uopće reći, čim oblikujete svoju realnost na način da živite od poezije – a što svi znamo da se “ne može” – bit ćete svjetionik u mraku svima drugima koji bi također radije slijedili svoju “neprofitabilnu strast” umjesto da rade užasan posao koji im dopušta tek puku egzistenciju.

(Kratak, trominutni osvrt legendarnog Alana Wattsa na ovo pitanje potražite na ovoj stranici.)

Nadaj mi se kad me vidiš

Vjerojatno ste čuli za izreku “povjerovat ću kad vidim”. To je potpuno i apsolutno pogrešno. Upravo je obrnuto: vidjet ćete tek nakon što povjerujete! Jer “manifestirati” ne znači stvoriti ni iz čega nešto što nikada prije nije postojalo. Manifestirati znači učiniti vidljivim. A možemo vidjeti samo one realnosti koje odražavaju našu unutrašnju frekvenciju. Nikako obrnuto.

No, vratimo se na našeg zamišljenog, tužnog pjesnika.

“Pisao bih pjesme kad bi se to plaćalo“, potpuno je pogrešna premisa.

Daleko je preciznije reći: “tek kada počnem pisati pjesme, otvaram vrata mogućnosti da mi se to i plati“.

Nije li i to fantastično logično? Zaboravite na sve frekvencije, paralelne realnosti, temeljna uvjerenja i ostale prateće fenomene koje detaljno obrađujemo na našim radionicama. Zamislite da su sve to samo slikovite metafore i spustimo se sljedećim primjerom potpuno na zemlju.

“Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.” – Gandhi

Zamislimo da je netko trenutno željan platiti neki novac za poeziju po narudžbi. Mislite li da bi vas nazvao i pitao vas jeste li zainteresirani? Naravno da ne bi.

Čime ste pokazali da to znate ili uopće želite raditi? Krećete li se u krugu ljudi koji pišu ili uživaju u poeziji? Družite li se s književnim kritičarima? Kazališnim redateljima? Ne kažemo da ćete čim sjednete za stol postati sljedeći Tin Ujević.

Samo kažemo da sigurno postoji sada, danas, ovaj čas, netko tko ima npr. glazbu za sljedeći domaći hit i treba mu prateći tekst. (Vjerujemo kako ćemo se lako složiti oko toga da bi domaćoj estradi dobro došlo bilo kakvo poboljšanje na ovu temu). Ili bi možda trebalo stručno i kvalitetno prevesti tekstove pjesama nekog stranog mjuzikla koji se planira postaviti u našem kazalištu. Ili smisliti malo pametniji tekst za radijski jingle popularne mačje hrane.

Želite živjeti od poezije? Napravite nešto po tom pitanju. Otvorite oči, ali koračajte putem bez ikakvih očekivanja! Jer jednom kada postavite očekivanja, postajete slijepi za sve što se ne uklapa u taj potpuno proizvoljno postavljen obrazac.

Umjesto toga – krenite bez puno planiranja. Upišite tečaj. Učlanite se u klub ljubitelja poezije. Organizirajte druženje za kolege pjesnike. Odite s njima na kavu.

Vidjet ćete što ih muči, što im je problem – i postoji razumna šansa da ćete im moći nekako pomoći. Onda će oni pomoći vama. Ili ćete jednostavno shvatiti da vaša i njihova strast nisu sasvim identične: oni bi možda radije radili za kazalište, a vi maštate o estradi? Zašto vam ne bi prišapnuli kad čuju za posao na doradi tekstova pjesama za neki domaći festival? Njih ionako to ne zanima, a pošto ste bliski – zašto vas ne bi uputili u pravom smjeru. Ništa ih ne košta.

Ogledalce, ogledalce

U suštini je krajnje jednostavno: fizička realnost u kojoj obitavamo samo je ogledalo našeg unutrašnjeg stanja. Ako dođete namršteni pred ogledalo – ono vam se mršti. Ako želite da se slika u ogledalu nasmije – morate se sami nasmijati i ogledalo će vam se sasvim sigurno nasmijati natrag. Ne možete natjerati ogledalo da se smije dok se vi mrštite. To je sva mudrost.

Fizička realnost tek je ogledalo našeg unutrašnjeg stanja. Ako želite da se slika u ogledalu nasmije – morate se sami nasmijati i ogledalo će vam se sasvim sigurno nasmijati natrag. Ne možete natjerati ogledalo da se smije dok se vi mrštite.

Gandhi je ovu ideju prekrasno sažeo u svoju poznatu “budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu”. Pazite: budi promjena. Ne kaže “bori se za promjenu”. Samo budi to što želiš. Tvoja vlastita realnost će te potpuno, i apsolutno sigurno podržati.

Ovo možebitno predstavlja stanoviti pomak u razmišljanju, ali polako… ne morate srljati. Imate vremena. Nije se lako pomiriti s idejom da smo potpuni gospodari vlastitog života. Čak je pomalo i zastrašujuće. Time uzimamo natrag moć nad vlastitim životima koju smo bez trunke razmišljanja prepustili drugima. Takozvanim “okolnostima”. Vladi. Političarima. Šefovima. Roditeljima. Novcu. Razvijenim državama. Bankama. Policijama. Vojskama. Sustavu.

Lakše je slegnuti ramenima i kriviti druge nego prihvatiti da je sve što nam se ne sviđa u vlastitim životima tek rezultat našeg svjesnog ili podsvjesnog odabira, temeljenog na svjesnom ili podsvjesnom uvjerenju kako “drugačije ne može”.

Srećom, na uvjerenja, bila ona svjesna ili podsvjesna – može se utjecati. O tome više neki drugi put.

Srđan Roje
Izvor: manifestiranje.com