Kad su te odgurnuli,
napravili su ti najveću uslugu jer su te vratili k sebi.
Kad su te vrijeđali,
naveli su te da spoznaš koliko vrijediš.
Kada su vikali,
ponukali su te da pronađeš utočište u svojoj tišini.
Sada znaš da kada su te napadali,
svoju su ranjenu dušu skrivali.
Kada su te optuživali,
samo su pokazivali koliko su prema sebi kritični.
Kad su te ograničavali,
samo su govorili kako sami nisu slobodni.
Jer u konačnici postoje samo dvije krajnosti:
ili si u strahu ili u ljubavi.
Pa sad tek možeš vidjeti koliko su strahovi njima ovladali…
I zato nema srama i krivnje: kad te bole tuđi udarci, odmakni se.
Trebaš prvo sebi pomoći.
Sebe dovesti u ravnotežu, sebe stabilizirati.
Osvijestiti tko si i tko su oni.
I da smo svi dio iste duše, ali u različitoj ulozi…
I možda im možeš izdaleka pomoći kad se sve smiri,
jer dok im još duša u boli vrišti ne mogu te čuti.
A možda i ne možeš…
I to je u redu, osjetiti ćeš što trebaš učiniti.
Jer možda je tvoja uloga tu završila i doći će im neki novi učitelji.
Sve je to sastavni dio našeg puta.
Svi ti usponi i padovi,
svi ti smiraji i valovi,
sve te tuge i radosti…
Zato otpusti,
otiđi,
oprosti,
zaboravi…
Nije vrijedno da te crpi.
Idi dalje svojim putem.
A iz toga uzmi samo zrnca mudrosti
i nastavi kroz život bogatija…
Nek’ te nosi
unutarnja snaga,
samosvijest,
autentičnost,
ljubav
i sloboda.
Jer tek si nalik osobi od jučer,
ali nikad više ista.
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
