Kad zapušu vjetrovi silni

i poludi more,

te zapljusne sela, gradove i gore…

Kad visoki valovi

prekriju građevine čvrste

i nestanu mnoge vrste…

Kad nebo bude gorjelo

poput vrućeg kotla

i čuo se duboki glas

iz Zemljinog grotla…

Kad oni koji su poput faraona

pokazivali svoju moć

sustigne noć…

Čije li će biti zadnje riječi

i tko će biti veći?

Oni koji su vladali

poput „malih bogova“

sići će sa svojih tronova.

Urušit će se njihova bina

i izgledat će

kao pustinjska dina.

Poput guštera sakrit će se

u svoja „sigurna skloništa“

dok ne postanu lovišta.

Oni koji su služili Tami

završit će u vlastitoj jami.

Proganjat će ih

mučne slike onih prikaza

koje doživjele su

čemer, smrt i jad

i one će htjeti

da ih sa sobom

odvuku u had.

Kad otplate svoju krivnju

i pokaju se

za svoja pogrešna djela,

tek tada će moći obući

svoja nova Svjetla odijela.

Vječna Ljubav Božja

nikoga ne napušta

i za one

koji nose svoju muku,

On uvijek pruža svoju ruku

dok se sva odbjegla djeca

ne vrate k Njemu

u sigurnu luku.

Milan Troskot, Živi trenutak