Desetljećima, na raznim motivacijskim seminarima, radionicama i u knjigama uče se različite verzije pozitivnih afirmacija, među kojima je najpopularniji – zakon privlačenja, otkrivena tajna kojom kreiramo vlastitu realnost. Međutim, koju god verziju odabrali, sve imaju istu prepreku ka uspjehu.
Widget not in any sidebars
Dobro konstruiranoj pozitivnoj afirmaciji u cilju je pokušati pomaknuti život u određenom smjeru. Afirmacija je deklaracija ili izjava namjere koja nije dosljedna sadašnjoj stvarnosti, već onoj koju bismo htjeli da bude. Primjeri pozitivnih afirmacija su „Zarađujem 10 000 kn mjesečno“, „Moje tijelo je vitko i zdravo“, „Uvijek privlačim dobre partnere“…..
Izazov kod pozitivnih afirmacija je da ne funkcioniraju brzo i lako. Svi koji imaju iskustvo u afirmiranju znaju da nova realnost u obliku privlačnog tijela ili kvalitetne veze nije došla zato jer se o njoj afirmiralo jednom ili više puta.
Zašto je tako? Zato jer su pozitivne afirmacije često u direktnom ne slaganju s našom „istinom“, razgovorom koji vodimo sa samim sobom, tj. ograničavajućim uvjerenjima. Naša „istina“ formirana je iskustvenim događajima iz prošlosti i negativnim emocijama vezanim za njih. Ako nastavite ponavljati afirmaciju s dovoljno entuzijazma i vjere postoji mogućnost da ćete nadjačati „istinu“ i ona će s vremenom iščeznuti. Kakogod, u praksi, to zahtjeva više odlučnosti nego što većina ljudi može savladati.
Našu „istinu“ o svijetu u nastavku afirmativne rečenice možemo nazvati „završetak priče“. Ona je podupirana desetljećima „dokaza“, baziranih na događajima koje nije lako iskorijeniti. Čini ju unutarnji razgovor koji se odmah suprotstavlja novoj informaciji.
Primjeri afirmacija i „završetaka priče“:
- Afirmacija – „Ja sam milijunaš i živim obilje“
Završetak priče – „…ali bogati su ljudi pohlepni; neću više imati prave prijatelje; nisam sposoban zadržati novac; težnja za materijalnim bogatstvom nije duhovna ….“ - Afirmacija – „Imam 60 kg i osjećam se dobro u svom tijelu“
Završetak priče – „…ali kad izgubim kile morat ću kupiti novu odjeću; mama će očekivati da i ostanem mršava; muškarci će mi se upucavati, a ja se osjećam ranjivo; volim slatko, a neću ga smjeti jesti; postoji mogućnost da mi svejedno nitko neće htjeti…“ - Afirmacija – „Uspješna sam poslovna žena“
Završetak priče – „ ali uspjeh nosi žrtvu; drugi će biti ljubomorni; poslovni svijet je svijet muškaraca….“
Lista „završetaka priče“ je beskonačna, najčešće se ne artikulira, već je suptilni, ali moćni odrazi postojećih prepreka željenom. To su „da, ali“ i predstavljaju pravu afirmaciju. Ovo je najizravniji prikaz zašto pozitivne afirmacije ne funkcioniraju dobro u praksi.
Strah od negativnog
Ljudi se ne vole fokusirati na negativno, ne žele gledati u svoju prošlost koje se možda srame, bolna je ili ih plaši, pa ju radije stavljaju „pod tepih“. Također se smatra da negativni stav samo osnažuje negativno, gotova da nema osobe koja nije čula za izraz „Što zračiš to i privlačiš.“ Svi se slažemo da neprestano vračanje na negativno vodi u začarani krug recikliranja.
No, na putu ka „samopoboljšanju“ potrebno je prvo očistiti negativno, da bi prirodno pozitivno izronilo na površinu. Privremenim radom na „završetcima priče“ , tj. kratkotrajnim fokusom na negativno, njegovim prepoznavanjem i priznanjem dolazi do otpuštanja. Suprotno ovom razmišljanju mnoge metoda i popularne knjige „samopomoći“ i „samopoboljšanja“ zagovaraju pozitivno razmišljanje i izbjegavanje negativnog. To zvuči dobro, ali ne čini išta više od prekrivanja negativnog s riječima koje ugodne zvuče.
U ljudskoj je prirodi biti pozitivan, iako nam se ne čini tako. Razlog tome su nerazriješeni emocionalni problemi. Njihovim rješavanjem, dodavanje pozitivnih afirmacija na očišćenu, „praznu ploču“ može donijeti brže rezultati. No, to često nije potrebno kao ni dodavanje plave boje nebu kad se raziđu oblaci.
Ana Pintar, www.freya-eft.com.hr
