Naša organska priroda je bez iznimke vezana za Ljubav i njom je vođena, kao što bezgranična ljubav Izvora prožima čitavu kreaciju. Smaragdna vibracija srca je jedina prirodna za čovjeka. Uz ovaj tekst je poželjno slušati Mozartovu devetu simfoniju u c duru.
Ljubav se nalazi na početku kreacije, omogućuje rast i ekspanziju, ali i krajeve kada nešto u našim životima više ne služi rastu i ekspanziji. Kada nema Ljubavi strah preuzima kormilo i vodi u stagnaciju. Stagnacija nas veže za ustaljene obrasce i odvaja od nas samih.
U današnje vrijeme možemo vidjeti mnoštvo ljudi koji žive po programima, odvojeni od sebe. Vremenom postaju sve manje inspirirani, a sve više se gube u masi. Stagnacija nije prirodno stanje u prirodi, a niti Čovjeku. Ljubav je tijek.
Ljubav daje snagu
Bez Ljubavi to stanje nije moguće doista okončati. Ljubav nas uvijek prati iako se naizgled okolnosti u našem životu mogu mijenjati. Strahovi na kojima se izgradila realnost odvojena od Ljubavi nas odvajaju i od naše stvarne prirode i međusobno kao ljude.
Ti isti strahovi vode nas u borbu koja se odvija kako unutar nas samih tako i u okolini. Jer, u nedostatku ljubavi i povezanosti nastaje borba za energiju, nastaje vampirizam i parazitizam.
Ljubav daje slobodu
Ljubav nam omogućuje nove početke bez tereta prošlih iskustava i vraća nas našoj stvarnoj prirodi, lišenoj naučenih karmičkih programa. Ona nam omogućuje da se unikatna priroda svakoga od nas ispolji u najljepšem obliku, u svoj svojoj punini.
Kao takvi unikati u organskoj kreaciji činimo savršenu cjelinu, a cjelina se napokon ostvaruje i unutar svakoga od nas kao pojedinca. Naša organska priroda bez iznimke vezana je za Ljubav i njom je vođena, kao što bezgranična ljubav Izvora prožima čitavu kreaciju. Smaragdna vibracija srca je jedina prirodna i nativna Čovjeku.
Strah zatvara srce i odvaja od ljubavi
Pa zašto je većina ljudi nesretna, neispunjena? Zašto ljudi nisu sigurni u puteve koje odabiru, a ipak ih se čvrsto drže? Zbog straha.
Iz Ljubavi je sve nastalo, ali ljubav nam također daje slobodu odabira pa je tako i čovjek odabrao učiti unutar dualnosti, separacije i zaborava na sebe i Izvor. Ljubav je čovjeku dala život i uvijek je prisutna, od nje ne možemo pobjeći, ali možemo se udaljiti kako bi učili o onome što Ljubav nije.
Tako se duši jača kapacitet da iskusi bezgraničnu ljubav. Ona je uvijek je u našem životu prisutna barem u nekom obliku, no da bi prevladala potrebno je da napravimo svjesni odabir.
Povratak ljubavi
Udaljenost od Ljubavi dosegla je svoj vrhunac i sada se duše vraćaju Ljubavi kako bi se ekspanzija mogla nastaviti, ovaj put uz iskustva stečena kroz učenja u dualnosti.
Nakon jako dugog perioda dualnosti, separacije i zaborava, duše se bude.
Cijeli planet mijenja svoj energetski izraz i ponovo se spaja sa čitavom organskom kreacijom koja je prožeta čistom ljubavi Izvora, nakon puno vremena izolacije koju je prihvatila kako bi pružila iskustvo dualnosti.
Sada je ključno da se srce otvori. U ljudskom srcu se sreću sve energije kreacije, i kada se duše bude, srce se počinje buditi, kako bi pružilo sretanje Izvora, duše i čovjeka u njemu, kao i svih energija.
Što se tada događa?
Sve nalikuje proljeću. Kada ponovo osjetimo svoje srce, život se redefinira, kao i mi sami sebe. Sve je svježe, lijepo i svugdje se osjeća ljubav Izvora.
Ništa nije odvojeno.
Saša Momić
https://www.facebook.com/profile.php?id=100008818061890
