Mistično vjenčanje s našom unutarnjom polovicom započinje svim onim teškim koracima s kojima se susrećemo u odnosu. Od strasti, opsesivnih zaljubljivanja, do raskida, svađa i ostalih događaja koji su povezani s odnosom. Kada smo zaljubljeni, mi smo u procesu upoznavanja svojih osobina koje vidimo u drugom.
Puno je tekstova o tome što je tajna ljubavi, ali kako do nje doći kada se zanemaruje proces unutarnjeg mističnog vjenčanja u kojem svaka naša misao, akcija, svađa i očekivanja predstavljaju proces spoznaje i spajanje suprotnih polova.
Mistično vjenčanje s našom unutarnjom polovicom započinje svim onim teškim koracima s kojima se susrećemo u odnosu. Od strasti, opsesivnih zaljubljivanja, do raskida, svađa i ostalih događaja koji su povezani s odnosom. Svjetovno shvaćanje ljubavi je danas donijelo nemogućnost viđenja ovog procesa.
Naš cilj je postizanje spajanja principa muškog i ženskog (hermafrodit), a koji u sebi sadrži sva četiri osnovna elementa: zemlju, vodu (ženski), zrak i vatru (muški). Sinteza suprotnosti u vodenoj “kupki” predstavlja “sveti brak” ili “jedinstvo”, “kemijsko vjenčanje” muškog i ženskog.
Taj proces su tradicije zvale drugačije, ali to je proces koji donosi i fizičku promjenu kao i svjetonazorsku gdje više nismo zarobljenici sebe samog.
Sve dok se ne prizna važnost rada na odnosu i na njemu ne počne ozbiljnije raditi odnos će i dalje biti kamen spoticanja i razornih scenarija. Oni pojedinci koji poznaju ovaj proces, ne mogu doći do svađe.
Pronalaze suglasnost jer upoznavanje ovog procesa je individualno i osamljenički i ovisi u unutrašnjoj pomoći našeg pravog Ja, gdje je tumačenje simbola i događaja individualno s puno pogrešaka i padova.
Negiranje ovog procesa i banaliziranje odnosa, duboko u sebi može prouzročiti i gore procese od neuroze, depresije i gorih psihičkih bolesti ili se pretvaraju u seksualnu vulgarizaciju, u kvazi seksualne slobode gdje su ljudi povrijeđeni do kostiju, a onda banaliziraju odnos jer sami ne žele priznati dubinu ovog procesa bježeći od sebe.
U srednjem vijeku, to je bio proces upoznavanje s bogom nesvjesnog “Merkurijusom,” alegorijskom hermafroditu koji je sadržao sve dijelove ovog procesa. Merkurijus, koji se prvi put javlja kod Shakespearea, androgini je duh personifikacije, živi primjer višestruke osobnosti.
Merkurijus posjeduje verbalnu pa stoga i mentalnu snagu. Shakespeareove velike merkurijske manifestacije su Rozalinda i nakon nje Kleopatra sa svojom muškom voljom. Imale su ženstvenost i mušku volju spojene u jedno. Njihova glavna osobina je žustri duh, zasljepljujući, pobjednički, euforičan, u kombinaciji sa brzim promjenama lika.
Dakle, kada smo zaljubljeni, mi smo u procesu upoznavanja svojih osobina koje vidimo u drugom. Alkemičari su to zvali upoznavanje sa Merkurijusom, a mi to zovemo modernim pojmovima poput upoznavanje autonomnog kompleksa ili Superega ili Ono-a.
Imena samo zbunjuju, a bitan je proces u kojem je odnos prilika upoznavanja sa samim sobom. On je težak zato jer se ne bavimo sobom.
Ako je promjena postignuta, to i drugi ljudi osjećaju. Ljudi nam počinju prilaziti pošto je promjena magnetična ili kemijska, kako kaže alkemija.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
