Kako provjeriti koliko negativno razmišljamo?

Što vaš um zamjećuje češće, ljepotu života i sreću ili se lakše zakači za očaj i beznađe?

Ukoliko smo iskreni prema sebi, za to ne bi trebalo biti problema. No priznati sebi da ponekad sami serviramo masu negativnosti u naš životni prostor je dosta teško. Većina ljudi podsvjesno zna misli li više negativno ili pozitivno, no mali je broj onih koji se usudi priznati sebi i/ili drugima, baš ‘sam zapeo u negativnim procesima uma’.

Ljudi koji su odlučili raditi na sebi i unaprijediti svoj život, kad-tad će morati suočiti se sa svojim procesom ‘mnijenja’. Tako da ima mnogo načina kako provjeriti da li zaista mnogo misli koje nam se ‘vrte po glavi’ imaju više negativne konotacije ili su pak pozitivnije ‘ustrojene’. Jedan od najjednostavnijih načina, ako ne želimo pribjegnuti niti jednom drugom jest da poslušamo ‘svoju priču’ koju nekome možemo pričati na soku, kavi, planinarenju.

Ukoliko na toj kavi stalno nešto ‘žugamo’, nezadovoljno prepričavamo ama baš svaki događaj, svi oko nas su nam krivi za nešto, nezadovoljni smo svime i svačime, sve nam je neki problem, velika je vjerojatnost da njegujemo neke obrasce i uvjerenja koja nam život čine ‘antiatraktivnim’, a samim time vrlo je vjerojatno i više negativnosti oko nas, jer je ‘posađena u nama samima’.

Također i način na koji drugi govore o sebi, veliki je pokazatelj, da li imaju negativan stav prema svemu ili su pak prihvatili ljubav kao sastavni dio svog postojanja. Dakle ako nas zanima koliko negativno razmišljamo najjednostavnije jest ‘popratiti’ svoj tok misli dok sa nekime pričamo i odrediti da li ima za nas ‘ljepote u ovom životu’ ili smo na sve spremni ‘teško’ reagirati.

Naš život naravno da čini mnogo segmenata, jer smo kompleksna bića, no većinom nam se život svede na načelo ‘da li sam sretan ili nisam’. Kako bismo se odmaknuli od stanja ‘nesretnog uma’  najprije treba ustanoviti kako mi sami prihvaćamo i vidimo svoj život. Svatko bi si ponaosob trebao/la priznati je li sretan ili se udaljio/la od ‘pojma sreće’ i to svojom voljom, dok neke trenutno opasnosti po našu sreću nema, osim uma koji ‘vibrira u negativi’.

Mnoge su situacije kada se događaju nedaće i svoje misli, želje, nade, osjećaje svakako treba podijeliti sa drugima, no kada to prelazi u puko ‘nagrđivanje’ života kroz svaku prizmu postojanja, možda je to pravi trenutak da se udahne duboko i pogleda, što je to krivo i unesrećuje me konstantno na mom putu prema sretnijem i kvalitetnijem životu?

Za početak si svatko može i postaviti neka pitanja, kada shvati da ga tišti neki problem ili više njih koji mu kao pojedincu stvaraju poteškoće na ljestvici boljeg, sretnijeg i ljepšeg života. Kada ‘posumnjamo da smo izgubljeni u negativom vrtlogu uma’ možemo si postaviti nekoliko pitanja.

Zašto patim? Što me smeta? Što mogu i kako promijeniti? I naravno još mnoga druga pitanja koja mogu pokazati što i kako dalje. Svi smo masovno i kolektivno izloženi situacijama koje u nama izazivaju nelagodnosti, strah, ‘bijeg od sreće’ i još neke druge emocije koje možemo ostaviti postrance kada radimo na sebi. No istina je da ponekad možemo u sebi početi konstantno taložiti stres, strah, očaj, ogorčenost dok to ne postanu parametri po kojima se počne svakodnevno ‘ravnati’ i živjeti. A tada i sam život poprima ‘tamniji ton’ kroz koji je teško osjetiti i vidjeti nešto bolje i ljepše.

Dakle najlakše je provjeriti da li smo negativni je da poslušamo što naš um zamjećuje konstantno, ljepotu života, sreću ili se lakše zakačimo za očaj, beznađe i sl. Nakon toga i može započeti ‘rad na sebi’ koji pojedincu može pomoći da se nosi sa stresom i situacijama koje ga okružuju, te da se ne mora stalno pribjegavati samo lošim životnim ishodima. Sreća je isto jedno od stanja u kojima se može nalaziti naš um, te to ne mora biti ‘tamo, tamo daleko’.

Život možda zaista nije uvijek ‘pregršt’ sretnih situacija koje se talože jedna na drugu, no zaista ne mora biti ni pregršt nesretnih situacija koje slijede jedna drugu. I kao što kaže Tolstoj u Karenjini ‘svaka sretna obitelj nalik je jedna na drugu, a svaka nesretna, nesretna je na svoj način.’ Tako nekako otprilike je davnih dana sročio ruski pisac. Stoga pogledati u sebe, prihvatiti prošlost koja nije više podložna promjeni. Otpustiti negativnosti koje nam ne daju naprijed i zakročiti naprijed prema sretnijem i ljepšem životu.

Nera Crnčić