Ispoljena karma je zapravo naš učitelj jer nas podučava prolaznosti i ograničenosti materijalnog tijela koje ne predstavlja naš izvorni identitet. Kroz to tijelo osoba skuplja shvaćanja i realizacije koje joj pomažu lakše nadići ovu prolaznu materijalnu kreaciju.
Sve dok želimo uživati u zadovoljavanju naših osjetila, stvaramo različite vrste djelatnosti. To je srž problema pomoću kojeg možemo shvatiti postojanje karme. Svejedno je jesu li ove aktivnosti dobre ili loše. One uvjetuju situaciju u kojoj je osoba i dalje zarobljena u ovom svemiru kao uvjetovana duša.
Sve dok se nalazimo u tijelu pravimo brojne planove za osjetilno uživanje. Ovi planovi su zabilježeni u vijugama uma kao bija, korijen plodonosnih djelatnosti.
U uvjetovanom životu osoba stvara nizove tijela jedno za drugim i to se naziva karma-bandhana. Pod tim okolnostima, trebamo shvatiti da mišljenjem, osjećanjem i htijenjem stvaramo niz budućih tijela. Pad duše u ocean karma-bandhane, ocean ponovnog rođenja i smrti, rezultat je prošlih djelatnosti.
Zapravo, materijalne djelatnosti bismo trebali prihvatiti samo u onoj mjeri koliko je potrebno održati tijelo i dušu zajedno. Ostatak remena trebamo posvetiti aktivnostima koje su usmjerene ka samospoznaji i duhovnom napredovanju. Na taj se način možemo osloboditi posljedica materijalnih djelatnosti.
Dvije vrste karme
Analizirajući vedske spise možemo doći do zaključka kako postoje opisi dviju vrsta karme. To su:
1. Sanchita karma – karma koja nije ispoljena, a pohranjena je u podsvjesti
2. Kriyamana karma – novostvorena karma
Sanchita karma se dijeli na anarabdha karmu (posljedice koje još nisu dozrele) te prarabdha karmu (posljedice koje su ispoljene). Glavni dokaz očitovanja i postojanja prarabdha karme je naše tvorno tijelo koje je poput zrcala u kojem možemo vidjeti njeno djelovanje.
Dakle, naš izgled, tjelesna težina, visina, kvaliteta vida, sluh, govor, inteligencija, sposobnosti, fobije, stavovi itd. posljedice su postojanja prarabdha karme. Sve što počinimo u ovom svijetu biva zabilježeno i pohranjeno u vidu sjemenki u našem umu i suptilnom tijelu.
Tijekom vremena kroz različite živote one klijaju te donose plod koji za nas predstavlja uzrok sretnih ili nesretnih dogadaja ili okolnosti. Ove sjemenke su uzroci naših uspjeha ili neuspjeha, sretnih ili nesretnih ljubavi i brakova, siromaštva ili bogatstva, tjelesne i umne sreće ili patnje, bolesti ili zdravlja itd.
Kada sjemenka sazrije ona automatski proizvodi splet različitih okolnosti koje za nas predstavljaju ponekad sreću a ponekad nesreću. Rekli bismo: ono što čovjek sije to i žanje. Ako sijemo u svom tijelu grijeh, takva sjemenka će biti posljedica koju ćemo u budućnosti morati ispaštati.
Vrsta naših djelatnosti posljedice su naših želja koje prebivaju u našem srcu. Želje su karmičke sjemenke koje nas primoravaju na ponovno rađanje u materijalnom svijetu. To je razlog zašto moramo naučiti kako kontrolirati svoje želje i kako ih ispravno usmjeriti.
Ispravno razumijevanje
Dostići samospoznaju te shvatiti sebe kao vječnu dušu, vrlo je teško u u ovom materijalnom postojanju. U ovoj kozmičkoj kreaciji postoje različiti procesi za postizanje transcendentalne svjesnosti i duhovnog napredovanja za određena ljudska bića na mnogobrojnim planetima u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima.
Pogotovo na našem planetu u ovom dobu nude se mnogobrojni modeli i sustavi za prosvjetljenjem i uzdizanjem svjesnosti. Međutim, vedska metafizika pruža nam vjerodostojna i iscrpna objašnjenja kako to uistinu postići na vrlo jednostavan i lak način s metodama koje su propisane i opunomoćene za ovo suvremeno doba.
Duhovno napredna osoba posjeduje sve dobre osobine velikih mudraca, dok osoba koja nije utemeljena na takvom položaju to nema, jer uzima utočište vlastitih umnih spekulacija. Stoga moramo odbaciti sve vrste osjetilnih želja koje nastaju iz takvih spekulacija. Naravno, takve osjetilne želje ne mogu se umjetno obuzdati i zato postoji vjerodostojan proces koji nam opisuje kako to postići.
Vede nam govore o tome kako je u duhovnom životu vrlo važno postići transformaciju u vlastitoj svijesti. To od nas traži određenu dozu zalaganja i truda.
Svaka osoba u ovom svijetu posjeduje vrlo duboke dojmove u svojoj svijesti. Ti dojmovi se na sanskritu nazivaju samskare, a odgovorne su za naš način reagiranja, mišljenja i djelovanja. Svijest se može usporediti s audio zapisom na kojoj su pomoću različitih tonova zabilježeni svi naši dojmovi i impresije iz svih naših dosadašnjih prošlih života.
Posljedica toga je razvoj naše određene psihologije djelovanja s određenim reakcijama. U procesu samospoznaje to praktički znači zamijeniti ove dojmove puno dubljim duhovnim dojmovima i doživljajima.
Oslobođenje od karme
Krucijalno pitanje koje se do sada svatko od nas zapitao jest: možemo li se osloboditi zakona karme? Da, to je moguće.
Jedini način za oslobođenje od posljedica karme jest spiritualizirati svoje djelatnosti. Samo nas raspitivanje o Apsolutnoj Istini uz postupno duhovno uzdizanje i napredak može osloboditi posljedica anarabdha karme. Osoba koja napreduje u duhovnom životu i dalje u svojem suptilnom tijelu posjeduje sjemenke anarabdha karme.
To praktički znači da bi u slijedećim životima morala prihvaćati nova materijalna tijela kako bi se ove sjemenke mogle ispoljiti. Međutim, osobi predanoj duhovnom napredovanju i pročišćenju svjesnosti anarabdha karma se ispoljava u snovima gdje ona na suptilnoj razini proživljava svoje buduće živote. Na taj se način njegova karma pročišćava i ispunjava kroz snove, te takva osoba biva oslobode na utjecaja anarabdha karme.
No, što se događa s prarabdha karmom ili već dozrelom, ispoljenom karmom? To je karma koju upravo sada ispaštamo ili uživamo u ovom tijelu kroz naše tjelesne ili umne kvalitativne sposobnosti ili nedostatke.
Prarabdha karma je zapravo naš učitelj jer nas podučava prolaznosti i ograničenosti materijalnog tijela koje ne predstavlja naš izvorni identitet. Kroz to tvorno tijelo osoba skuplja shvaćanja i realizacije koje mu pomažu lakše nadići ovu prolaznu materijalnu kreaciju.
Životni stavovi
Vede opisuju da patnja koju ispaštamo u našem životu postoji samo u našem umu, a ne u grubom tijelu. Kako se naš um pročišćava, tako se i naša patnja reducira i polako nestaje. Zato je vrlo važno u našem umu razviti ispravan stav prema ovom tijelu i problemima koje proživljavamo.
Kada se način promatranja naših problema promijeni tada se mijenjaju i naši dotadašnji stavovi prema njima. Tada nam se “užasne” fobije, predrasude i strahovi čine gotovo beznačajnim.
U Shrimad-Bhagavatamu je opisan primjer kako se beskrajni ocean materijalnog svijeta tada smanjuje na količinu vode koja može stati u otisak telećeg papka na zemlji. Možemo za to dati primjer iz običnog života. Žena uđe u robnu kuću zajedno s djetetom i zaokupljena kupovinom u jednom momentu zaboravi na dijete.
Odjednom se sjeti i pomisli na njega te istog trenutka postane svjesna njegovog nestanka. U tom stanju uznemirenosti, panike i boli zbog gubitka djeteta bez obzira što joj ponudili za uzvrat da se smiri, ona neće prihvatiti.
Možete joj ponuditi krzneni kaput, dijamantnu ogrlicu, zlatnu narukvicu ili cipele, no ona se na sve to neće niti osvrnuti iako je do malo prije te stvari gutala očima. Sva njena misao u tom trenutku počivati će na izgubljenom djetetu. Dakle, situacija u kojoj se našla promijenila je njezin stav.
Upravo tako i mi trebamo promijeniti svoje stavove prema životu i postaviti u njegovo središte stvari koje će biti za našu trajnu vječnu dobrobit, stvari koje će postati izvor i uzrok našeg konačnog oslobođenja od okova materijalne egzistencije. Samo tako možemo se osloboditi utjecaja karme.
