Moramo poznavati sadašnju potrebu ljudskog društva. Kakva je to potreba? Ljudsko društvo nije više strogo podijeljeno zemljopisnim granicama na određene zemlje ili zajednice. Ljudsko je društvo povezanije nego u srednjem vijeku, a svijet teži stvaranju jedne države, jednog društva. Prema Šrimad-Bhagavatamu, ideali duhovnog komunizma temelje se, manje ili više, na jedinstvu cijeloga ljudskog društva, štoviše, cjelokupne energije živih bića.
Veliki filozofi osjećaju potrebu da od toga stvore uspješnu ideologiju. Šrimad-Bhagavatam ispunit će tu potrebu u ljudskom društvu. Da bi postavio ideal općeg dobra, počinje aforizmom filozofije Vedante, janmady asya yatah. U sadašnjem trenutku ljudsko društvo nije obavijeno tamom zaborava. Diljem svijeta postiže se brz napredak na polju materijalnih udobnosti, obrazovanja i gospodarskog razvoja. No negdje na cjelokupnom društvenom tijelu postoji bolno mjesto i stoga dolazi do svađa širokih razmjera, čak i oko nevažnih pitanja. Potrebno je iznaći rješenje kojim će se čovječanstvo ujediniti u miru, prijateljstvu i napretku za opće dobro.
Šrimad Bhagavatam ispunit će tu potrebu jer je duhovni prikaz namijenjen ponovnom produhovljavanju cijeloga ljudskog društva. Kao što je preporučio veliki učenik-bhakta Prahlada Maharaja, Šrimad-Bhagavatam treba biti uveden u škole i sveučilišta kako bi promijenio demonsko lice društva.
kaumara acaret prajno dharman bhagavatan iha durlabham manusam janma tad apy adhruvam artha-dam (Bhag. 7.6.1)
Nejednakost u ljudskom društvu nastaje zbog pomanjkanja načela u bezbožnoj civilizaciji. Postoji Bog, Svemogući, iz koga sve proistječe, koji sve održava i s kojim se sve stapa da bi u Njemu počivalo. Materijalna znanost veoma neuspješno pokušava pronaći krajnji izvor stvaranja, ali činjenica je da postoji jedan krajnji izvor svega što postoji, koji je razumno i autoritativno objašnjen u prekrasnom Bhagavatamu, ili Šrimad-Bhagavatamu.
Šrimad-Bhagavatam je transcendentalna znanost ne samo za spoznavanje krajnjeg izvora svega već i za spoznavanje našeg odnosa s Njim i naše dužnosti prema savršenstvu ljudskoga društva na temelju tog savršenoga znanja. Moćno je štivo pisano na sanskrtu, a sada je tako iscrpno preveden mnoge svjetske jezike da će čitatelj pomnim čitanjem upoznati Boga tako savršeno da će biti dovoljno obrazovan da se obrani od napada ateista. Osim toga, moći će druge uvjeriti da prihvate Boga kao stvarno načelo.
Kao vjerodostojno tumačenje Vedanta-sutre, istoga autora, Šrlla Vyasadeve, Šrimad-Bhagavatam također počinje definicijom krajnjeg izvora. Postupno se razvija u devet pjevanja, sve do najvišeg stupnja spoznaje Boga. Jedini uvjet potreban za proučavanje ove uzvišene knjige transcendentalnoga znanja je pažljivo napredovanje korak po korak, bez nasumična preskakanja, kao kod čitanja obične knjige. Trebamo je proučavati poglavlje po poglavlje, jedno za drugim.
Štivo sa sanskrtskim stihovima, njihovom transliteracijom, sinonimima, prijevodima i tumačenjima tako je priređeno da će po svršetku prvih devet pjevanja čitatelj sigurno postati duša koja je spoznala Boga. Deseto pjevanje razlikuje se od prvih devet pjevanja jer se izravno bavi transcendentalnim djelatnostima Božanske Osobe, Šri Krsne. Nećemo ga moći shvatiti ako ne prođemo prvih devet pjevanja. Cijela se knjiga sastoji od dvanaest pjevanja, od kojih je svako nezavisno, ali za svakoga je dobro da knjigu čita po redu, u malim nastavcima.
