Art: Cameron Gray / ParableVisions.com




Traumatična iskustva često mogu biti okidačem za buđenje. Iako ništa ne može u potpunosti nadoknaditi gubitak voljene osobe, ako se uspijemo otvoriti, proces ljubavi prema Bogu (sanskrt – bhakti) zasigurno će to pokušati.

Emocije izazvane traumatičnim situacijama toliko su jake, da i najmanje otpuštanje, i najmanje preusmjeravanje emocionalne energije imat će dramatične rezultate.

Nitko od nas ne bi želio biti u takvoj situaciji, no to se događa.

Kada se trauma dogodi, bilo da je riječ o gubitku voljene osobe, o gubitku zdravlja ili o bilo kakvom drugom poremećaju u životu, nastupa ciklus tuge.

On počinje nevjericom, a potom može prijeći u nijekanje, pa u ljutnju, a zatim, nakon dugog emocionalnog padanja, u očaj.

Većina nas se u takvim situacijama ne može kontrolirati.

Zatim se, u jednom trenutku, događa otpuštanje. To može biti i mjesecima, godinama ili čak desetljećima kasnije. Neki to možda nikada neće moći otpustiti. Svatko od nas je drugačiji. No, kada se ono dogodi, to je presudno za cijeli proces. Presudno, u smislu da tada možemo emocionalno naginjati prošlosti preslikavajući sadašnje situacije na one prije traume.

To je normalno. Ili pak možemo to otpustiti u božanski prostor.

Ta točka u procesu žalosti označava prekretnicu.

Dakle, još jednom, promjena se svodi na prvi impuls bhakti, na pitanje:”Postoji li nešto više?” Ako to pitanje postoji u nekoj formi, emocionalna će energija pojuriti u to.

To pitanje je otpuštanje i početak manifestiranja božanskog u nama, našeg najvećeg ideala.

To je ujedno i početak manifestiranja duhovnog vodstva u nama, a ono stimulira odgovore u našem vanjskom okruženju.

To je otvaranje, receptivnost, otpuštanje koje osnažuje učinak bhakti. Čim predamo naše emocije višoj svrsi, one postaju božanska energija koja navire u nama.

Traumatična iskustva dovode nas u situacije u kojima nemamo drugi izbor doli predati se, ili nas očekuju godine jada.

To je puno veća odluka rješavanja stvari u životu nego razmišljanje o božanskom zadatku dok nas okupiraju manji usponi i padovi svjetovnog života u svijetu u kojem radimo dan po dan.

Istina je da je svaka emocija prilika za bhakti – i vrlo malene emocije, i one vrlo velike, i svaka emocija između. Emocije će biti u nama. Otpuštanje – možda hoće, možda neće. To ovisi o nama. Mi smo ti koji biramo.

Krenuvši na duhovni put sa snažnom i ustrajnom bhakti, pronašli smo nešto sveto u svojoj tragediji. Imajmo na umu da je bhakti moćna duhovna praksa. Nastojmo svoje prakse održavati stabilnima kako bi pružili najbolju priliku glatkom otvaranju čiste blažene svjesnosti i božanske ekstaze.

samyama.hr

Responsive text-55

Prethodna objavaUtjecaj odgoja na samopouzdanje
Slijedeća objavaZapočeta priča
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.