Mnogi problemi sa samopoštovanjem proizlaze iz načina na koji smo tretirani dok smo bili dijete. Ako su roditelji strogi prema djeci, ne pružaju dovoljno ohrabrenja ili brige prema djetetu, ono se tada osjeća bezvrijedno, ne osjeća svoju unutarnju vrijednost. Ako roditelj pokazuje ljubav čak i kad dijete učini grešku, ispravi dijete, ali na način da dijete uvijek osjeća njihovu ljubav i brigu, ako ulaže puno ohrabrujućih riječi, deset, dvadeset, trideset puta prije nego kažu jednu kritiku, tada dijete osjeća neku vrijednost.

Roditelj bi također trebao naučiti dijete kako da donosi odluke, a ne da uvijek ovisi o drugima.

U drevnim vedskim tekstovima pronalazimo zanimljivu priču o petogodišnjem dječaku Dhruvi. Njegov je otac bio kralj svijeta. Dhruva je prošao kroz veliku psihološku traumu. Malom dječaku je uzor njegov otac. Odobravanje od strane oca je toliko duboko značajno i neophodno. Tako je Dhruva htio samo malo očeve naklonosti. Penjao se na očevo krilo dok je sjedio na tronu. Kako je kralj imao više žena, jedna od njih je ukorila malog dječaka: “Ti nisi rođen iz moje maternice i nemaš pravo sjediti na tronu!“ Te su riječi bile poput oštrog bodeža za srce malog nevinog Dhruvu. On se okrenuo prema ocu, ali mu on nije mogao pomoći. Bio je shrvan. Usne su mu drhtale, suze se cijedile niz obraze, bio je psihološki vrlo uznemiren.

Dhruva je želio osvetu. Otrčao je do svoje majke i rekao: “Želim kraljevstvo veće i moćnije od očevog!“ Majka je bila vrlo jednostavna, nevina žena, čistoga srca. Rekla mu je: “Čula sam da sveci ispune sve svoje želje obožavajući Gospodina.“

Dhruva susreće Gospodina Višnua
Dhruva susreće Gospodina Višnua

Tako je Dhruva s velikom odlučnošću otišao u šumu i počeo prakticirati ozbiljnu askezu uz slavljenje božjih svetih imena. Nakon svega pet mjeseci, postao je toliko pročišćen da je bio u stanju vidjeti Gospodina ispred sebe. Gospodin mu je rekao: “Dat ću ti bogatstvo veće od onog koje ima tvoj otac i koje je imao tvoj djed.“

Dhruva je rekao: “Sad više ne želim te stvari. Nakon što sam Te vidio, osjećam unutarnje ispunjenje, osjećam stvarno samopouzdanje. Samo želim biti sluga Tvog sluge i ne želim Te ikad zaboraviti. Želim samo živjeti prema Tvojim principima. Tražio sam slomljene komadiće stakla u vidu slave, moći, bogatstva i kontrole unutar ovog svijeta, ali sam pronašao rijetki dragulj unutarnjeg mira, zadovoljstva, ispunjenosti i ljubavi kad sam Te ugledao i služio. Ne želim više ništa.“ Nije više mario što drugi misle. Htio je samo živjeti život istine, karaktera i integriteta.




Tako je vrlo važno shvatiti kako pravo samopouzdanje ne ovisi o onome što smo postigli i pokorili, jer takvo samopouzdanje ne donosi nikakvo unutarnje postignuće. Štogod da radimo, uvijek želimo sve više i više. Pravo samopouzdanje je kad zapravo pronalazimo ispunjenje i zadovoljstvo u onome što jesmo i što predstavljamo u ovome svijetu. Neki budalasti ljudi smatraju da je ovakva vrsta samopouzdanja i unutarnjeg mira prepreka za ostvarivanje velikih dostignuća u ovom svijetu. Međutim, upravo je suprotno. Što su čišći naši motivi, to je veća naša hrabrost i vjera u postizanje stvari koja su iznad naše mašte. Kad imamo takvo unutarnje samopouzdanje, sve čemu težimo postaje lako. Može biti teško mentalno, i može biti teško psihički, ali kad imamo volju, samopouzdanje i vjeru, to stvari čini lakšim.