Iluziju slomiš iskustvom. Slomiš je shvaćajući da ono što si zamišljala nije nužno ono što zapravo dobiješ.
Slomio si mi srce. – kažem.
Mislio sam da si prerasla tu fazu. – odgovori.
– Nema se tu što prerasti. – uzvratim, iznenađujuće hladno za nekog tko je isto to srce lijepio i sastavljao godinama. Samo u nekom trenutku prestaneš bježati od činjenice da si slomljen i počneš se sastavljati.
– Ali ja nikad nisam… hoću reći, mi nikad nismo… kapiraš. Nije tu bilo ničega. A i da jest… Samo bih ti razbio iluzije. – pokuša se obraniti.
– Pa si mi, umjesto toga, slomio srce. – zaključim.
A onda samo šutimo. Ne znam o čemu on razmišlja, ali jednom kad ti se srce konačno vrati na mjesto, bude ti savršeno jasno da je mnogo lakše živjeti s razbijenom iluzijom nego sa slomljenim srcem.
Jer iluziju slomiš iskustvom.
Slomiš je shvaćajući da ono što si zamišljala nije nužno ono što zapravo dobiješ.
Slomiš je kad ustaneš na lijevu nogu pa shvatiš da on baš i nema razumijevanja za to.
Kad on ne ustaje do četiri popodne pa ti shvatiš da ni ti nemaš razumijevanja za to.
Kad prevrće očima na tvoje društvo. Kad ne možeš ni pogledati njegovo društvo.
Kad ti zaboravi kupiti čokoladicu. Kad ti zaboraviš da mu kikiriki izaziva alergiju.
Kad si bolesna, a njemu se ne da otići po lijek. Kad mu nije dan, a ti ga ne zagrliš.
Kad u sve druge ima više povjerenja nego u tebe. Kad se ne osjećaš sigurno pored njega.
Kad se svađate oko gluposti, a prešućujete velike stvari.
Kad više nema vremena za tebe.
Kad više nemaš snage za njega.
Kad osjetiš da ti treba nešto drugo, zatvoriš vrata i kreneš dalje s jednom iluzijom manje.
Baciš te nesretne ostatke iluzije u kontejner, odvedeš mozak na piće i neko vrijeme samo sjediš i dišeš, dok srce ne bude spremno da opet zapleše.
A srce…
Ono je druga stvar.
Srce se đavolski teško sastavlja jer se lomi sve dok iluzije žive.
38 OSHO – ZDRAV EMOCIONALNI ŽIVOT
