Art: Cameron Gray / ParableVisions.com




Vedski mudraci su pomno ispitali karmu do krajnjih razina i opisali na koji način ona djeluje na čovjeka. Ono što oni zaprave vide, promatrajući ljudsko tijelo svojim natprirodnim moćima, želatinasta je plazma koja pulsira unutar suptilnih tijela osoba. Svo sjeme prošlih djela ljudskog bića i svaka njegova misao, smještena je u tu plazmu koja ga prati život za životom. U svakom od nebrojenih života koje ljudsko biće dobiva u skladu sa zakonima karme i reinkarnacije, određeno se karmičko sjeme ispušta u živčani sustav s kodiranim impulsima i tendencijama, te na taj način utječe na kvalitetu i razinu našeg sadašnjeg života.

Samskara i vasana

Poticaj za djelovanje ljudskog bića dolazi iz onoga što se u Vedama naziva samskara (podsvjesni i latentni dojmovi) i vasana (želje ukorijenjene u psihi na nesvjesnoj razini, ali čija se snaga također svjesno osjeća). Svako ljudsko biće rođeno je s određenom kombinacijom samskara i vasana čija je precizna priroda određena djelovanjem u prijašnjim životima. Stvarajući privlačnost prema nekim stvarima i odbojnost prema drugim, samskare i vasane djeluju kao pokretačka sila naših djelatnosti.

Svaka djelo stvara dvostruki učinak. Ono ostavlja dojam u umu, a prilikom smrti fizičkog tijela se, kao samskara, prenosi u karmashayu ili neku vrstu spremnika u podsvjesti. Ukoliko učinimo određenu aktivnost ili djelo u našem životu, to stvara impresiju u podsvjesnom dijelu uma (chitta). Taj dojam naziva se samskara ili tendencija. Što god osoba vidi, čuje, osjeti, miriše ili kuša, uzrokuje stvaranje samskare. Disanje, mišljenje, osjećanje i htjenje ostavljaju dojmove koji su praktički neuništivi. Takve dojmove možemo iskorijeniti jedino neprekidnim samadhijem (stanjem duhovne ekstaze), kada je um u potpunosti apsorbiran u duhovne teme.

Dakle, možemo zaključiti kako je čovjek načinjen od samskara. Samskare su ono što nas ponovno i ponovno dovodi u ovu grubu fizičku ravan. Prema vedskom spisu Vedanta-sutri, one su uzrok uzastopnog rađanja. U našem umu samskare preuzimaju oblik ogromnih valova koji nas nose kao unutarnji i izvanjski poticaji. “Drugi kažu da se osoba sastoji od želja. Ono što je njegova želja, to je njegova volja; ono što je njegova volja, to je ono što čini; ono što čini, to on dostiže.” (Brihad-aranyaka Upanishada)




Karma u mističnoj viziji

Vedski mudraci su pomno ispitali karmu do krajnjih razina i opisali na koji način ona djeluje na čovjeka. Ono što oni zaprave vide, promatrajući ljudsko tijelo svojim natprirodnim moćima, želatinasta je plazma koja pulsira unutar suptilnih tijela osoba. Svo sjeme prošlih djela ljudskog bića i svaka njegova misao, smještena je u tu plazmu koja ga prati život za životom. U svakom od nebrojenih života koje ljudsko biće dobiva u skladu sa zakonima karme i reinkarnacije, određeno se karmičko sjeme ispušta u živčani sustav s kodiranim impulsima i tendencijama, te na taj način utječe na kvalitetu i razinu našeg sadašnjeg života.

Utjecaji karmičkog sjemena odnose se na tri sfere našega života:

  1. JATI – obitelj i zanimanje
  2. AYUS – zdravlje i dužina života
  3. BHOGA – kvaliteta i razina uživanja života Karma kao univerzalni temelj

Vedski mudraci smatraju karmu jednim od trideset šest primarnih evolutivnih oblika, koji se u Vedama nazivaju stručnim terminom tattva (oblik). Krećući se redom odparashakti, čiste svjesnosti, do prithivi tattve, zemlje, karma je osma po redu pod nazivom niyati tattva, što predstavlja oblik duhovno-magnetske energije. Ta identifikacija njezine magnetske kvalitete glavna je točka za shvaćanje zašto se karma “vraća”, radije nego “odlazi”. Svaka karma, ili djelo, stvara vibraciju, vrlo jasnu oscilaciju vasanu (ili podsvjesnu težnju) koja nastavlja vibrirati u umu. Te vasane magnetske su nakupine podsvjesnih impresija. Tako na primjer, dobra djela privlače dobre reakcije, a loša privlače loše.

Svako djelo, karma, nastavlja “privlačiti” svoju posljedicu sve dok ona ne bude “demagnetizirana”. To “demagnetiziranje” vrši se na dva načina.

  1. Prvo, ukoliko osoba nije spiritualista ona dobiva odgovarajuću reakciju na svoje djelovanje.
  2. Drugo, ukoliko osoba prakticira duhovni život, ona uz pomoć duhovne prakse može reducirati ili neutralizirati posljedice svojih djela.

Ispunjenje karme

Načelo koje smo opisali u prijašnjem odjeljku poznato je kao zakon karme. Sve dok je um podložan zakonima karme, osoba mora prihvaćati određenu vrstu tijela. Karma je skup plodonosnih djelatnosti izvedenih u namjeri da se tijelu pruži udobnost ili neudobnost. Spomenimo jedan primjer. Nedavno sam čuo jednu priču o starcu koji je na samrti zamolio liječnika da mu produži život za još četiri godine kako bi mogao dovršiti svoje nerealizirane planove. Dakle, on je čak i u samom trenutku smrti mislio o ispunjenju svojih planova. Na osnovu dosadašnjeg znanja, možemo zaključiti kako je, napustivši svoje tijelo, bez sumnje svoje planove ponio sa sobom u suptilnom tijelu, sastavljenom od uma, inteligencije i ega, u sljedeći život. Stoga će dobiti još jednu priliku kako bi ih mogao ispuniti.

Univerzalni zakon

Karma ne postoji sve dok ne postoji i biće koje je stvara ili osjeća njezine učinke. Karma je izravnanje posljedica koje potječu od uzroka, tijekom čega osoba, na koju se ta karma odnosi, doživljava bol ili zadovoljstvo. Karma je postojana i nepogrešiva tendencija u svemiru koja neprestano teži izravnanju. Obična svjetovna osoba ne shvaća djelotvornost izravnanja posljedica vlastitog djelovanja zbog nužnog izravnavanja karme u svojim različitim životnim okolnostima, dok je svetoj osobi, mudracu ili yogiju, takvo izravnanje očito i lako shvatljivo. Dakle, ne postoji nedjelotvornost karmičkog izravnanja, već njezino “tajnovito” djelovanje skriveno od pogleda osoba koje ne posjeduju jasnu duhovnu viziju suptilnih zakona svemira. Obično se smatra da filozofija počinje tamo gdje znanost završava. U stvari, obje imaju mnogo zajedničkog jer obje tragaju za vječnom istinom. Religija je vjera, a filozofija nudi logično i znanstveno objašnjenje nečije vjere i upravo stoga one se uzajamno nadopunjuju. Jedno ne može postojati bez drugog. Sir Isaac Newton je isticao da za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. Isus je rekao: “Kako šiješ, tako ćeš i žnjeti”.

Za svaku posljedicu mora postojati uzrok, i posljedica mora biti potpuno jednaka uzroku. To je jedna od postavki Vedante. To je zakon karme. Logika je to vječne pravde, duhovne i moralne ravnoteže. Pogrešno je promatrati taj sustav s gledišta nagrađivanja i kažnjavanja. Radije, treba ga gledati kao zakon uzroka i posljedice. Budući da je karma univerzalni zakon vraćanja ravnoteže, jasno je da se, sve dok svi rezultati karme nisu poništeni, osoba mora ponovno rađati. Nadalje, objašnjeno je u Vedama, što je, naravno, podržano i od strane poznatih vedskih teologa i filozofa, postojanje rajskih i paklenih planeta. Tako se objašnjava da ukoliko osoba nagomila veliku zalihu pobožnih djela rađa se u višim sferama, na rajskim planetima, i prebiva tamo sve dok ne istroši svoju zalihu pobožnih djela. Zatim se ponovno vraća na Zemlju gdje nastavlja stvarati svoju karmu. Slično tomu, grješna djela šalju osobu u niže sfere, na paklene planete gdje ona troši svoju lošu karmu.




Veća količina dobre karme uvjetuje odlazak na rajske planete, a veća količina loše karme na paklene. U oba slučaja osoba se vraća na Zemlju. Stoga je lako shvatljivo zašto se ne isplati zapletati bilo u grješne, bilo u pobožne djelatnosti ukoliko su lišene transcendencije, budući da je njihov cilj još dublje zaplitanje u materijalni život i neprestano seljenje po raznim sferama materijalnog svemira.

Moramo napomenuti kako duša samo u ljudskom obliku stvara karmu. Zemlja je matični planet gdje se odvija takvo stvaranje karme. Ostali oblici života sele se automatski u više oblike života, od vodenih životinja, do gmazova i reptila, ptica i životinja, sve dok ne dostignu ljudski oblik. Iz ljudskog oblika, na osnovu djelatnosti koje osoba stvara (grješnih ili pobožnih), duša se zajedno sa suptilnim tijelom seli u niže ili više oblike života. Nakon perioda ispaštanja (niža kvaliteta tijela u nižim životnim oblicima, koji su niži od ljudskog) na nižim planetima ili nižim uvjetima života, ili perioda uživanja (viši oblici života) na višim planetima, duša se ponovno vraća na zemaljski planet u ljudsko obličje. Tako se ciklus evolucije nastavlja sve dok se duša ne pokori zakonima prirode i ne postigne razinu duhovnog znanja s kojim može pronaći izlaz iz kruga samsare, neprekidnog rađanja i umiranja.

Prethodna objavaUdahnite miris ove ljekovite biljke i poboljšajte pamćenje!
Slijedeća objavaKako WC školjka uništava vaše zdravlje
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.