Mudraci koji pripadaju drevnom filozofskom sustavu sankhye, nude nam duboku mističnu viziju i realizaciju utjecaja karme na pojedinu osobu. Oni su pomno ispitali karmu do krajnjih razina i opisali njen utjecaj na čovjeka.
Widget not in any sidebars
Za svaku posljedicu mora postojati uzrok, a posljedica mora biti potpuno jednaka uzroku. Karma je logika vječne pravde, duhovne i moralne ravnoteže. Pogrešno je gledati na taj sustav iz ugla nagrađivanja i kažnjavanja. Nju treba gledati ispravno kao zakon uzroka i posljedice.
Mi oblikujemo naš život kao što grnčar oblikuje posude. Oblik posude koju grnčar oblikuje ovisi o njegovoj vještini i kvaliteti rada. Slično tome, čovjek u svom sadašnjem životu, u skladu s kvalitetom svojih djelatnosti, oblikuje tijelo koje će poslije smrti morati prihvatiti po zakonu karmu. Dakle, to novo tijelo ovisi o našim aktivnostima koje vršimo u ovom životu. Najranije zapise o karmi nalazimo u drevnim Vedama, dok sama riječ karma dolazi od korijena riječi kri što znači “činiti”. Praiskonska i nerođena, karma je anadi, “bez početka”.
Karma u mističnoj viziji
Mudraci koji pripadaju drevnom filozofskom sustavu sankhye, nude nam duboku mističnu viziju i realizaciju utjecaja karme na pojedinu osobu. Oni su pomno ispitali karmu do krajnjih razina i opisali njen utjecaj na čovjeka. Ono što oni vide želatinasta je plazma koja pulsira unutar suptilnih tijela osoba. Svo sjeme prošlih djela i misli umetnuto je u tu plazmu koja nas prati život za životom. U svakom od naših života određeno karmičko sjeme ispušta se u živčani sustav s kodiranim impulsima i tendencijama, te na taj način utječe na naša sadašnja djela. Efekti se odnose na tri sfere našeg života:
- Jati – obitelj i zanimanje
- Ayus – zdravlje i dužina života
- Bhoga – kakvoća i razina uživanja života
Karma kao univerzalni temelj
Rishiji (veliki mudraci), percipiraju karmu kao jednu od trideset šest primarnih evolucionih oblika, zvanih tattva (oblik). Krećući se redom od parashakti, čiste svjesnosti, do prithivi tattve, zemlje, karma je osma po redu pod nazivom niyati tattva, oblik duhovno-magnetske energije. Ta identifikacija njene magnetske kakvoće glavna je točka za shvaćanje zašto se karma “vraća”, rađe nego “odlazi”. Svaka karma, ili djelo, stvara vibraciju, vrlo jasnu oscilaciju, vasanu, ili podsvjesnu težnju koja nastavlja vibrirati u umu. Te vasane magnetske su nakupine podsvjesnih impresija.Tako na primjer, dobra dijela koje činimo u našem životu privlače i dobre reakcije koje nam se vraćaju za ta učinjena djela, a loša privlače loša. Svako djelo privlači za sobom i reakcije sve dok ne bude “demagnetizirano”. To “demagnetiziranje” magnetskih podsvjesnih impresija ili vasana čini se duhovnom praksom.
Učinci djelovanja karme
Karma sama za sebe zapravo ne postoji sve dok ne postoji i biće koje je stvara i uživa ili ispašta njene učinke. Karma je izravnanje posljedica koje potječu od uzroka, tijekom kojeg biće, na koje se ta karma odnosi, doživljava bol ili zadovoljstvo. Karma je postojana i nepogrešiva tendencija u svemiru koja neprestano teži izravnanju. Prividna nedjelotvornost te težnje ka izravnanju ponekad se može očitovati zbog potrebe nužnog ispravljanja uznemirenja na nekom drugom važnijem mjestu, na cilj koji je vidljiv samo svetoj osobi, mudracu ili yogiju. Stoga ne postoji nikakva nedjelotvornost, već samo djelovanje skriveno od pogleda običnih smrtnika.
Obično se smatra da filozofija počinje tamo gdje znanost završava. U stvari obje imaju mnogo toga zajedničkog, jer obje tragaju za vječnom istinom. One nadopunjuju jedna drugu. Jedna ne može postojati bez oslonca na drugu. Sir Isaac Newton je isticao kako za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. Isus je rekao “Kako žanješ, tako ćeš i žnjeti”. Za svaku posljedicu mora postojati uzrok, a posljedica mora biti potpuno jednaka uzroku. To je jedna od postavki Vedante. Ujedno, to je zakon karme. Ona je logika vječne pravde, duhovne i moralne ravnoteže. Pogrešno je gledati na taj sustav iz ugla nagrađivanja i kažnjavanja. Nju treba gledati ispravno kao zakon uzroka i posljedice.
Jedna od najvećih vedskih mantri. Gayatri mantra, slavi Boga kao obožavanog i voljenog, a netko takav ne može biti osvetoljubiv i okrutan. On može biti samo pravedan i milostiv. Što naglašava riječ “obožavan” (Gayatri mantra predstavlja esenciju Vedanta filozofije). Budući da je karma univerzalni zakon vraćanja ravnoteže, jasno je da sve dok svi rezultati karme nisu poništeni, osoba se mora ponovno roditi. To je zakon. Nadalje, u Vedama je rečeno, i podržano od poznatih vedskih filozofa, postojanje rajskih i paklenih planeta. Ukoliko osoba nagomila veliku zalihu pobožnih djela, rađa se u višim sferama, na rajskim planetima. Ona tamo prebiva sve dok ne istroši svoju zalihu pobožnih djela. Zatim se ponovno vraća na zemaljske planete gdje ponovno nastavlja stvarati svoju karmu. Slično tome, mnogo griješnih djela šalje osobu u niže sfere, na paklene planete, gdje troši svoju lošu karmu. Previše dobre karme šalje osobu na rajske planete, a previše loše karme na paklene, ali u oba slučaja osoba se vraća na zemaljske planete koje predstavljaju središnju os i osnovicu za daljnje prebivanje duše u materijalnom svijetu. Stoga je lako shvatljivo kako se ne isplati uplesti kako u griješne djelatnosti, tako i u pobožne, ukoliko su lišene transcendencije, jer njihova posljedica predstavlja još dublje zaplitanje u materijalni život i neprestano seljenje po raznim sferama materijalnog svemira.
Krunoslav Đurđević
