Zašto religija postoji i zašto je čovjeku potrebna? Donosi li više straha, neizvjesnosti, mira, ljubavi ili netrepeljivosti, ratova, mržnje? Je li istina da je religija najveći prenositelj ljubavi, razumijevanja i solidarnosti? Može li nam religija reći zašto smo na svijetu?
Religija pokušava odgovoriti na pitanja zašto postoji čovjek i svijet, postoji li Bog, zašto postoji zlo u svijetu ako Bog postoji? Mogu li oni koji ne vjeruju u Boga biti dobri, moralni i sretni? Izvor religioznosti postoji u čovjeku oduvijek, a njegov je izvor prije svega promatranje svijeta oko sebe i čuđenje.
Religije su nastale od onoga što čovjek nije mogao shvatiti, što je pretvarao u božanstvo. Stoga religije postoje jer čovjek oduvijek postavlja metafizička pitanja, na koja još nije pronašao sve odgovore.
Zamišljanje i osjećanje božanskih sila
Drevni narodi su promatrali pojave u prirodi te im pridavali obilježja božanske više sile. Božanstva gromova, munja, kiše, sunca prikazivana su mitološki, crtežima tih pojava.
Prije štovanja čovjekolikih bogova, štovalo se prikaze životinja kao demona (totemizam) zatim bogova s ljudskim tijelom i glavom životinja, vjerovalo se u takozvane polubogove, nastale spajanjem ljudi i bogova.
Put predočivanja Boga, prema ljudskoj mašti, gotovo je pravocrtno vodio od svete životinje, preko svetog životinjskog boga, do svetog ljudskog boga, utjelovljenog u kralju.
Kako do religijskih odgovora?
Do religijskih odgovora dolazilo se slutnjom, intuicijom, zamišljanjem, pričanjem priča, tumačenjem vjerskih objava. Sveti tekstovi su sveta književnost, koja ne nude nužno doslovne odgovore na doslovna pitanja. Religije autoritarno stoljećima prenose moralne vrijednosti, uspješnije od svih drugih društvenih autoriteta.
Upućuju da je smisao ovoga života vidljiv tek u zagrobnom životu te da se smisao ovozemljskog života pronalazi u činjenju dobra. U religijama je najviši oblik istine vjerovanje, odnosno, onaj tko ne vjeruje, ne može biti religiozan. Međutim, je li zaista tako?
Religije su izvori vjerovanja u viši smisao postojanja, ali su istodobno izvor najvećih strahova i nesigurnosti čovjeka u sebe sama i u svoju svrhu.
Neodgovorena pitanja
Zašto religija postoji i zašto je čovjeku potrebna? Donosi li više straha, neizvjesnosti, mira, ljubavi ili netrepeljivosti, ratova, mržnje? Je li istina da je religija najveći prenositelj ljubavi, razumijevanja i solidarnosti? Može li nam religija reći zašto smo na svijetu?
Postoji li zlo zato jer ljudi imaju dar slobodnog odabira? Gdje je Bog i zašto se skriva pred ljudima? Kako je stvorio svijet? Je li Bog osoba, poput nas? Vjerujemo li u personalistički ili impersonalistički oblik Boga? Objavljuje li se Bog u prirodi putem njezinih zakona te preko sinergije muškog i ženskog načela?
Ili je Bog muškarac u kojemu su sačuvana sva načela postojanja? Je li Bog apsolutno jedinstvo bez obličja? Zašto religije govore o životu kao nekoj vrsti sna, a o smrti kao o buđenju iz tog sna?
Religijske priče češće pobuđuju mnogo strahova i neizvjesnosti, umjesto da nas oslobode od straha i osjećaja krivnje. Stoga, „koliko god duboko pali, past ćemo u Božje ruke!“
Sanja Vuković Grbac
Inspiracija: Ako je Bog dobar, zašto postoji zlo u svijetu? (2007), Gerhard Staguhn
