Kupuju nas, zar ne primjećujete?
Poneki lijepom riječju, poneki osmjehom.
Poneki obećanjima lažnim.
Nude nam kule i dvorce, ipak,
ono najbitnije ne poznaju. Ljudskost.
Njima smo samo potrošna roba.
Trguju sa nama kako im padne na pamet.
Uvjeravajući nas da će nam oni nešto dati.
Ostavljajući tako u nama osjećaj da bismo im trebali biti zahvalni.
Da je sve zbog njih.
Učiniti će oni svašta kako biste bili na njihovoj strani,
no i dalje, oni samo kupuju.
Robu koja im je trenutno potrebna.
Kada dođe vrijeme za novu,
zaboraviti će vas oni lako.
Baciti u ladicu neku daleku,
ne sjetivši se da postojite uopće.
Prekriti vas prašinom.
Više im niste potrebni.
Kupiti će si nekog drugog i tako uvijek iznova.
Od pamtivijeka su ljudi vješti trgovci.
Na kraju se pitamo, kako su oni mogli?
Oni su jednostavno takvi.
Zašto se ti daš kupiti? Zašto sebe stavljaš na prodaju?
Onaj koji istinski daje, daje i ne očekuje ništa za uzvrat.
Neće se on hvaliti s tim koliko je tebi pomogao i kakav je čovjek.
Šutjeti će… jer je dao, bez ikakvog očekivanja.
Iz razloga jer je on tako želio, a ne iz razloga da drugi vide i čuju.
Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
