Svijest, koja je temelj našeg postojanja, oduvijek je bila obavijena velom tajne. No ono što sa sigurnošću možemo reći jest da svatko od nas postoji i osjeća povezanost sa svijetom, kao i s drugim živim bićima. Ništa od toga ne bi bilo moguće da ne postoji svijest.
Pripremio: Martin Lojkić / alternativa-za-vas.com
Tijekom povijesti postojala su brojna tumačenja i definicije svijesti, kao i načina na koji ona utječe na naš život i suživot s drugim živim bićima.
Ljudi su se oduvijek bavili vezom između svijesti i našeg fizičkog tijela i postavljali pitanja o njezinu izvoru, dugovječnosti i besmrtnosti.
I dok su drevni indijski rishiji smatrali da je svijest primarna, a materija sekundarna, danas u 21. stoljeću, u vremenu konzumerizma i utrke za materijalnim bogatstvima, materija je, logično, stavljena na prvo mjesto.
Mainstream znanost, koja počiva na newtonovskim načelima, uvjerava nas da se svijet sastoji samo od opipljive materije i da je stvarno samo ono što doživljavamo putem svojih osjetila.
Pitanjem svijesti i njezinim utjecajem na materiju od početka 20. stoljeća bavi se kvantna fizika, koja nam daje potpuno novi pogled na svijet.
Kvantna istraživanja i eksperimenti pokazali su da je svijet sačinjen od energije, odnosno svijesti, te da je ono što vidimo kao čvrstu materiju zapravo prazan prostor.
Najnovija znanstvena i tehnološka dostignuća također stvorila su uvjete za preciznije, bolje i sveobuhvatnije istraživanje mnogih fenomena, pa tako i fenomena svijesti.
Fenomen svijesti
Svijest je neizostavan dio, odnosno podloga naše percepcije, kao i naših spoznaja i doživljaja svijeta.
Svjesnost nam omogućuje da svijet doživimo na subjektivan način te nam pruža osjećaj postojanja u prostoru i vremenu.
Budući da smo svjesna bića, možemo aktivno komunicirati s drugim živim bićima te osjećati empatiju. Iz svijesti se rađaju i naša pozornost, namjera i djelovanje.
Fenomen svijesti donedavno se smatrao samo posljedicom ili produktom rada našeg mozga. Budući da je mozak ono čime percipiramo svijet oko sebe, smatrali smo ga centrom naše osobnosti, našeg ponašanja, sjećanja i karaktera. No je li to baš tako?
Iako je važnost mozga neupitna za naše postojanje, u novije vrijeme znanstvenici sve više izlaze iz „čvrstog“, fizičkog svijeta, bacajući novo svjetlo na pitanje tko ili što mi jesmo i kako funkcioniramo.
Neki znanstvenici uvjereni su da mi već razumijemo što je to svijest i da nema potrebe za daljnjim objašnjavanjem samog tog fenomena.
Drugi pak misle da je svijest samo iluzija koju stvara naš mozak, odnosno da je rezultat naše moždane aktivnosti.
No većina se u konačnici slaže da još nismo niti zagrebli površinu ovog fenomena.
U svakom slučaju zagonetka svijesti potaknula je neke istraživače da se uhvate u koštac s fenomenom našeg postojanja izvan „čvrstog“ fizičkog svijeta koji smatramo jedinom stvarnošću.
Kako svijest utječe na stvarnost
Početkom 20. stoljeća pojavilo se novo gledanje na svijest koje je izašlo izvan okvira klasične fizike. Riječ je o kvantnoj mehanici ili kvantnoj fizici.
Kvantna fizika bavi se svijetom neopisivo malog, odnosno sitnim česticama koje se nalaze unutar samih atoma. Njezino su područje proučavanja sami temelji materije i energije.
Danas znamo da je sva materija izgrađena od atoma, a atomi se sastoje od još sitnijih čestica. Te subatomske čestice čine osnovu svih materijalnih stvari i temelj čitavog svemira.
Prema kvantnim fizičarima, ono što utječe na ponašanje najsitnijih čestica, malih građevinskih blokova naše stvarnosti, upravo je naša svijest.
Zahvaljujući kvantnoj fizici svijest polako počinjemo shvaćati kao silu koja izlazi izvan okvira našeg fizičkog tijela, a brojni znanstveni dokazi upućuju na to koliko snažno ona djeluje na svijet oko nas.
Kvantni fizičari proveli su brojne eksperimente vezane uz ponašanje čestica svjetlosti.
Te sitne, subatomske čestice postoje kao val, na svim položajima i lokacijama istovremeno. Za njih u tom obliku ne postoje ni vrijeme ni prostor. U kvantnom svijetu to se još naziva i superpozicija čestica.
Provedena istraživanja pokazala su sljedeće: ako čestice promatramo s namjerom, one se ponašaju potpuno drukčije nego što bi se ponašale kad bi ta namjera izostala.
Kada promatrač usmjeri svoju pozornost na te čestice, u svrhu mjerenja ili proučavanja (obično s nekim mjernim instrumentom), one se pojavljuju na jednome mjestu u obliku čestice. No, kada ih ne promatra, one se nalaze istovremeno na više mjesta, u raspršenom valu postojanja.
Dakle, da bi kvantne čestice mogle postojati u prostoru i vremenu, potrebna im je pozornost promatrača.
Ovaj „fenomen promatrača“ već desetljećima zaokuplja pozornost znanstvenika jer ukazuje na to da je promatrač, odnosno njegova svijest, ono što utječe na oblik čestica, a samim time i na materijalni svijet koji ga okružuje.
Zanimljiv je i međusobni utjecaj tih kvantnih čestica. Naime, dvije čestice u kvantnom svijetu utječu jedna na drugu bez obzira na udaljenost, i to trenutačno.
Primjerice, promjena jedne čestice trenutačno rezultira promjenom druge čestice, koja se može nalaziti na drugom kraju svemira.
Ovaj fenomen naziva se još i „isprepletenost“. To ukazuje i na snažnu i direktnu povezanost svih osnovnih čestica u univerzumu.
Kvantna svijest – nova paradigma postojanja
Uzevši u obzir ponašanje čestica na njihovoj osnovnoj razini postojanja, postavlja se pitanje kako to utječe na naš svijet, koji poimamo tako čvrstim i opipljivim.
Dio znanstvenika negira utjecaj, pa i važnost same svijesti, no sve je veći broj onih koji polako počinju shvaćati da je fizičko i opipljivo samo jedan oblik materije koji je moguće mijenjati snagom svijesti.
Na temelju ispitivanja i istraživanja fenomena svijesti, kvantna fizika suptilno premošćuje barijere između fizičkog, materijalnog svijeta i neopipljivog, odnosno spekulativnog.
Bez prisutnosti ljudskog uma, svemir u svom fizičkom obliku postoji u nekoj vrsti superpozicije (beskonačnom rasponu mogućih načina postojanja). To znači da fizički svemir ne postoji u svom fizičkom obliku bez prisutnosti ljudske svijesti.
Kvantna fizika ukazuje na to da upravo naša svijest stvara i održava isti taj svemir za koji smo oduvijek vjerovali da je beskrajno velik i da ne ovisi o nama samima. Također, iz toga se rađa i ideja da je naša svijest postojala i prije nastanka mozga te da će postojati i nakon naše fizičke smrti.
Kvantna fizika smatra da je naš mozak samo fizički radioprijamnik, koji savršeno funkcionira u trodimenzionalnom svijetu.
Kao i svaki radioprijamnik, i naš mozak prima valove iz udaljenijeg izvora te ih pretvara u naše doživljaje, misli, mentalne slike i koncepte. Naša svijest je izvor tih valova i informacija, koje mozak potom obrađuje i procesira.
Isto tako, kada se radioprijamnik pokvari, to ne znači da izvor više ne šalje valove, već samo da ih prijamnik nije u mogućnosti primiti.
Prema kvantnoj fizici, ono što nazivamo sviješću ne nalazi se u našoj glavi, odnosno u mozgu, nego je to energetsko polje izvan našeg tijela koje nije omeđeno nikakvim zakonima fizičkog svijeta, pa tako niti vremenom i prostorom.
Svijest je također i veoma jaka, kreativna i stvaralačka sila, iz koje izviru namjera i pozornost – naši najsnažniji alati koji su omogućili razvoj civilizacije i kulture.
Mnogi znanstveni dokazi iz raznih disciplina ukazuju na to da je priroda oduvijek djelovala prema kvantnim principima, samo što tek sada to možemo razumjeti zato što imamo potrebne alate za opažanje.
Kada sve uzmemo u obzir, nameće se pitanje: „Je li naš materijalni svijet, i mi skupa s njim, čvrst i unaprijed definiran?“ Budući da se ponašanje kvantnih čestica manifestira u našem opipljivom carstvu i da one neupitno utječu na nas onoliko koliko mi utječemo na njih, možemo li i dalje tvrditi da naše postojanje nije podređeno istim zakonima?
Uzevši to u obzir, kao i potencijal naše kvantne svijesti, materijalni svijet uistinu bi mogao biti samo jedna od bezbroj varijanti postojanja, a mi aktivni tvorci svijeta u kojem živimo.
Tajni začin postojanja
Fizički svijet, omeđen nama poznatim dimenzijama prostora i vremena, nazivamo svojom stvarnošću i svojom realnošću. No trebali bismo uzeti u obzir to da je ono što doživljavamo putem svojih osjetila samo jedan aspekt naše stvarnosti.
Svijest i njezino djelovanje još su prekriveni velom tajni, no objašnjenja koja daje kvantna fizika svakako zaslužuju daljnja istraživanja.
Čitav svemir i mi sami sačinjeni smo od iste one „prazne“ materije, koja je nedefinirana, promjenjiva, nestalna i povezana sa svim drugim česticama kroz dimenzije vremena i prostora.
Zaključak koji možemo izvesti jest taj da sami temelji materijalnog svijeta nisu nimalo čvrsti i fiksni kao što smo to dosad vjerovali.
Također, svako ljudsko biće barata moćnim alatima koji mu omogućuju postizanje dubokih i važnih promjena kako u sebi, tako i u svijetu koji ga okružuje.
Na subatomskoj razini svi smo međusobno povezani i svi neprestano utječemo jedni na druge. Također, sve čestice od kojih je sazdan ovaj svijet dio su jednog postojanja i jedne sveobuhvatne energije.
U svakom slučaju, kvantna fizika samo je potvrdila ono što većina nas osjeća, a to je da je naša svijest iznimno moćna stvaralačka sila.
Čini se da je upravo svijest onaj tajni začin koji pokreće svu materiju, odnosno energiju, i koji daje neki dublji smisao našem postojanju koji tek trebamo istražiti i odgonetnuti.