Život je radosno iskustvo,
predivna i radosna igra stvaranja
Život je predivan!
Svaki je dan predivan
Možemo li se svako jutro ustati i reći: ”Život je predivan!” i možemo li to doista i osjećati sa svom jasnoćom i svim srcem, cijelim svojim bićem, onda će to i biti tako. Dan koji započnemo na takav način biti će savršen dan i ako ustrajemo u tom razumijevanju, svaki naš dan može biti savršen.
Odakle nam dolazi snaga za takvo razmišljanje? Odgovor je da nam dolazi iz kontakta sa unutarnjim bićem koje živi u toj istini i unutarnjem razumijevanju da to i jest tako, da je svaki dan predivan. Iz razumijevanja da život ima dobru stranu i da mi stoga možemo i imamo pravo izabrati samo dobre stvari u životu.
Svijet u kojem se trenutno nalazimo doima se stvarnim samo zato što smo svi mi kao vječna bića projicirali dio svoje svijesti u njega. Kada besmrtni duh ne bi postojao kao pokretačka sila materije, ljudski bi svijet bio mrtav i beživotan.
Ljudski je svijet, svijet izbora i slobodne volje i mi možemo izabrati da nam svaki dan bude predivan jer smo svjesni da postoji apsolutno dobro i apsolutna ljubav kao i najčistiji oblik svijesti koji može i treba postojati i da je taj Izvor svega krajnje dobronamjeran i pozitivan prema svemu što je stvoreno.
Stoga kada se ujutro ustanemo naš je izbor da izaberemo savršen dan, bez obzira na sve testove, smutnje, sumnje, strahove i bilo kakve negativne obrasce ponašanja, koje smo naslijedili odgojem, društvenim afirmiranjem, medijskom popularizacijom ili bilo kakvim slikama i podražajima vanjskog svijeta.
Widget not in any sidebars
Vidljivi i nevidljivi svijet
Dva svijeta su djelatna u ovoj ljudskoj dimenziji, jedan je očitovan, vidljiv a drugi je neočitovan i ”nevidljiv”. Ljudski svijet pokreće i oblikuje upravo ta nevidljiva stvarnost. Postoji primordijalni ili originalni svijet i njegov fizički odraz koji doživljavamo kao pojavni ili ljudski, svijet, koji se često uz velike istine i dobre ideje sastoji i od kolektivnih iluzija i zabluda.
Vanjski svijet je stoga koktel svega i svačega, koktel u kojem je pomiješano dobro i loše u istoj posudi. Unutarnji svijet je sazdan samo od dobrog, pozitivnog, lijepog, veličanstvenog. U unutarnjem svijetu koji metafizičari još nazivaju i stvarni svijet nalazi se mudrost i snaga koja nam pomaže da uvijek izaberemo dobar dan bez obzira na sve što se događa u vanjskom svijetu. Mi imamo pravo na to jer smo vječna bića. To znači da na temelju znanja o tome tko smo možemo izabrati i način na koji želimo živjeti. Kvaliteta i jasnoća naših misli, uvjetuje kvalitetu i jasnoću života.
Ovo je ponekad vrlo teško razumjeti ali isto tako sa ogromnom sigurnošću i iz neporecivog iskustva možemo potvrditi da svi koji to nauče i redovno primjenjuju u svom će životu svjedočiti nevjerojatnom procvatu i uspjehu na svim poljima.
Život se živi iznutra prema van
Život, pravi originalni život moguće je živjeti samo iznutra prema van, iz istine prema iluziji, iz znanja prema neznanju, iz mira prema kaosu, iz hrabrosti i sigurnosti prema strahu. To je jedini put koji postoji. Svi autentični oblici duhovnih učenja i škola samo su finese i varijacije te univerzalne istine i tog univerzalnog puta.
Za svakoga od nas istina je jedinstvena i put je jedan. Ta istina kaže da je ono najdublje i neizrecivo sazdano od ljubavi. Jedinstveni put je povratak u to stanje čiste ljubavi. Stoga znajući to mi možemo izabrati da nam svaki dan bude odličan dan i ako u tome ustrajemo svaku nepovoljnu situaciju moći ćemo transformirati u povoljnu.
Čak i u najtežim životnim okolnostima to je moguće učiniti ali bolje je djelovati tako da do teških okolnosti ni ne dođe, jer ako se nešto teško dogodi to je pokazatelj da smo svjesno ili nesvjesno narušili suptilne zakone univerzuma.
Nevjerojatno je koliko nezamislivih dubina skriva život i koliko se dubokih tajni i misterija može razotkriti iz nutrine. Velika inspiracija i velika radost je znati da možemo promijeniti svaku i ama baš svaku negativnu situaciju u pozitivnu ako razumijemo kako i na koji način djeluje sila koja je sve stvorila.
Ja želim, ja hoću, ja mogu i ja ću uspjeti u svemu što naumim i sve što naumim je odraz moje unutarnje čiste svijesti koja je božanska.
Ovo je pozitivna, božanska afirmacija (misao) sa kojom možemo početi dan.
Dakle Bog, svemir, apsolutno podržava svaku pozitivnu akciju, koja je rođena iz unutarnjeg svjetla duše, no zbog zakona slobodne volje i sve ostale inicijative ljudskog svijeta su energitizirane. Ipak za akcije lišene svjetla ne možemo dobiti svjetlu posljedicu, kao što je npr. proširenje svijesti, već dobivamo rezultat identičan počinjenoj akciji.
Stoga uvijek tražimo da se manifestira samo akcija koja je čista i koja je potpuno u sukladnosti sa kozmičkim zakonima. To je sigurna garancija za potpuni mir, sreću i zadovoljstvo životom u svakom trenutku i u svim okolnostima.
Ljubav nam pokazuje put
Što je ispravno a što neispravno razotkriva se samo kroz božansku ljubav. Volimo dakle silu koja je stvorila život i komunicirajmo sa tom silom, kroz osjećajnu ljubav jer je to za nas potpuno prirodno.
Mi ne samo da možemo komunicirati sa božanskim aspektima sebe već možemo komunicirati i sa božanskim aspektom svega što je stvoreno i primordijalnom silom iz koje je sve stvoreno. Kroz taj odnos mi postajemo osnaženi i imamo moć da stvorimo život kakav želimo i da učestvujemo u božanskom stvaranju.
Kako je to uopće moguće da naše dobronamjerne misli ne idu ka Izvoru koji je sve ozakonio i kako je moguće da zaboravljamo i ne vidimo koliko je taj Izvor predivan. Zastanimo na trenutak nad svakom prirodnom ljepotom koja nas oduševi i razveseli i budimo svjesni inteligencije koja je to stvorila.
Na svakom koraku u prirodi možemo svjedočiti neporecivim čudima stvaranja. Ne trebamo dopustiti da naš um skrene sa te istine, jer čim to učinimo počinje razočaranje i nezadovoljstvo životom.
Mi nismo predviđeni da živimo izvan ljubavi i izvan jedinstva sa svime što je stvoreno. Mi možemo izabrati, možemo izabrati iluziju i možemo izabrati odvojenost ali i jedno i drugo nije doista moguće jer nije istinito.
Ako želja za iluzornim životom (zaborav na stvarnost) postoji biti će nam dana jer univerzum ispunjava sve želje svakome, ali prava odvojenost doista nije moguća, jer sila koje je sve stvorila i ozakonila se nalazi u svemu, u nama i izvan nas. Nije moguće biti izvan te primordijalne sile kada je Bog sve. Dakle biti odvojen od duhovne stvarnosti moguće je samo u umišljaju odvojenosti i kada to znamo onda shvaćamo svu besmislenost ljudskih iluzija.
Iluzije imaju tendenciju da potpuno zaokupiraju čovjekov um i kreiraju mnoštvo malih virtualnih iluzija unutar jedne velike kolektivne. Drevni su meksički šamani ovaj fenomen nazivali mitote, hindusi ga zovu maya, krist govori o njemu kada kaže; ”budi u svijetu, ali ne budi od svijeta”. Sva duhovna učenja govore o tome, govore o pojavnom ili vanjskom i unutarnjem ili božanskom svijetu. Jedan nas uvlači u iluzije drugi nam razotkriva stvarnost.
Widget not in any sidebars
Svrha iluzije!?
Koja je svrha iluzije? Svrha iluzije je rast, širenje i stjecanje iskustva koje na niti jedan drugi način nije moguće iskusiti. Pošto nas sve iluzije odvajaju od suštine, od biti koja je čista ljubav u nama samima, u njima nema istinskog uživanja, nema istinske radosti i sreće. Kada smo izvan te radosti mi zapravo ne postojimo, jer živimo u kolektivnom snu materije.
Negirajući unutarnju bit koja je ljubav čovjek se odvaja od najdublje iskonske sreće od najveličanstvenijeg aspekta sebe.
Pošto smo u suštini svi mi ljubavna bića kada se pojavi iskustvo bola mi počinjemo potragu za srećom, za stanjem bez bola.
U toj prijelomnoj točki u susretu sa bolom – koji je uvijek neprikosnoveni vladar i vrhunac svih iluzija, počinje naše vraćanje u pravu stvarnost i mi počinjemo bivati sve više i više svjesni potrebe i nužnosti za trajnim osjećanjem unutarnje ljepote, božanske ljubavi i božanske veze sa Izvorom Života.
Proširenjem svijesti od materijalnog ka duhovnom postajemo svjesni da je ogromna i neporeciva ljubav prisutna dvadeset i četiri sata na dan u svemu oko nas i u našim srcima i da je uvijek možemo izabrati kao vodeću i pozitivnu, nadahnjujuću silu svoga života.
Periodičkog smirivanje je nužno
Prakticiranjem periodičkog smirivanja radi buđenja unutarnje spoznaje počinjemo bivati svjesni koliko je to lijepo, dragocjeno, posebno i veličanstveno i sve više počinjemo upoznavati originalnog sebe.
Originalni ja nema ego i nije ispunjen nikakvim strahovima. Svi mi u najdubljoj verziji sebe smo bića puna ljubavi, dobrote, čiste i nevine radosti i najfinijih tankoćutnih emocija i stanja. U duhu, u čistom stanju svaki naš korak je ples a svaka riječ je pjesma.
Udaljavanjem (u umišljaju odvojenosti) od sile koje je sve stvorila mi smo se udaljili i od samih sebe, od svoje božanske prirode. Zaboravili smo tko smo, koliko smo lijepi, moćni i veličanstveni kao blistava božanska bića i energije viših ravni postojanja.
Negdje u nekom kutku srca ostalo je sjećanje na našu izvornu prirodu ali ego kao zaštitni mehanizam svijeta iluzija ometa tu spoznaju. Stoga povratak u izvornu svijest moguć je samo preko svjesnog rada na sebi i pomoću svakodnevnog budnog i radosnog kreiranja vlastite stvarnosti, kroz pozitivne slike, okruženje, glazbu, stvaralaštvo, posao koji volimo i koji nas ispunjava i beskompromisno odricanje od svega što nam šteti.
Imamo pravo izabrati pozitivu
Nevjerojatno je koliko veličanstven i lijep život može biti kada shvatimo da možemo i imamo pravo izabrati samo dobro i da to dobro i zaslužujemo. Budimo dakle odgovorni i preuzmimo vlastiti život u svoje ruke. Ne postoji niti jedan problem koji nas trenutno muči a da duhovnim znanjem ne može biti ublažen i kroz eksternalizaciju duše potpuno preoblikovan i prevaziđen.
Potrebno je samo biti svjestan problema koji želimo ukloniti, biti uporan i ne pokolebati se ako ne uspijemo iz prve. To je sve i svatko to može učiniti. Pozvani smo da mijenjajući sebe promijenimo sve što je stvoreno i da svoj život učinimo radosnim iskustvom i igrom stvaranja. Naši životi su doista u našim rukama ali tu snagu preobražaja negativnog u pozitivno moramo pronaći u sebi kroz odnos sa silom koja je sve stvorila. To je i proces i put istovremeno i zahtijeva iskreno suočavanje sa karakternim manama i iskreni rad na sebi.
Nikada ne možemo dobiti nešto za ništa. Stoga da bi ljubav koja već jest sve na osjećajnoj razini univerzuma, postala sve i u ljudskom životu čovjek treba svakodnevno i potpuno davati sebe božanskoj ljubavi da bi ga ljubav uzdigla i oslobodila.
Poznata duhovna izreka kaže: ”Samo kada je sve dano može se primiti” ili u pojednostavljenom obliku rečeno; ”Što god smo spremni više ljubavi davati drugima, više smo je od izvora ljubavi sposobni primati i sami osjećati ”. Božanska ljubav je jedina potreba u čovjeku koja se dijeljenjem umnožava.
U razumijevanju i svjesnoj primjeni ovoga načela leži ključ svačije potpune slobode.
Život je radosno iskustvo,
predivna i radosna igra stvaranja
Život je predivan!
Autor: Goran Banić – Kana
