Art: Josephine Wall

160×600 text-45 desno

Tuđi putevi

Od dana rođenja postajemo dio nečijih planova.

Nerijetko su ti planovi dio nečijih programa, onog naučenog sa čim se ljudi poistovjete, i upravo to naučeno što nam prenose kao istinu, i ne ostavivši (u pravilu) prostora da sami otkrivamo udaljavaju nas od nas samih.

Mnogo je ljudi koji nisu svjesni da traže više od toga, više od onog što se može dohvatiti bez truda uloženog u sebe, no ona (iako sve brojnija) manjina daje nadu da smo kao vrsta prešli jedan prag na putu našeg učenja ovdje u dualnosti. Duše se bude i traže istinu, ono što se nalazi ispod površine koju smo stvarali svojim odabirom. Ta površina služila je mnogima da prolaze iskustva koja ne bi mogli proći u stanju potpune svjesnosti o sebi, kreaciji i Izvoru.

Kroz rad sa dušama svjedočimo da potrebi za takvim iskustvima-polako, ali sigurno otkucava sat i dolazimo do onog od čega smo (većina nas) bili odvojeni otkada smo prihvatili dualnost. Dolazimo do sebe i potrebe da se sebi vratimo. Dualnost ne bi bila to što je da svaka mudrost koju smo stekli učeći kroz živote ne nosi sa sobom i „nusprodukte“ tog učenja.

Naučili smo živjeti odvojeni od sebe i vremenom, kroz živote, poistovjetili se sa tim stanjem.

Da li je moguće biti sretan ako ne možemo živjeti u sadašnjem trenutku?

Odgovor je jednostavan – nije. Ipak, odgovor na pitanje zašto pojedina Duša dolazi u stanje iz kojeg je nemoguće živjeti u sadašnjem trenu i biti sretan nije jednoznačan. Svaka Duša ima svoj put i osobne razloge zbog kojih je u svrhu učenja odabrala iluzije kroz živote. Ove iluzije omogućuju da igramo uloge kroz živote te da na taj način učimo. No te iste uloge kao nusprodukt stvaraju programe koji potom tvore programska tijela. Ta programska tijela se medjusobno stapaju i vremenom nas dovode u iluziju da su upravo ona naš identitet. Za tu sliku se vežemo i koliko god se činilo banalno upravo smo mi ti koji odbijaju od sebe svoje pravo Ja kako bi sačuvali ovaj umjetno stvoreni identitet.

Kroz rad sa ljudima uvjerili smo se kako je baza svakog vraćanja sebi oslobođenje Duše. S te razine su iluzije i krenule kada smo odabrali u njih ući. Kada se Duša oslobodi put povratka sebi započinje. Taj put nije uvijek lagan jer nas suočava sa svim neistinama koje živimo. Istovremeno taj put je neizbježan ako želimo doista biti sretni.

Istinske potrebe

Mnogi ljudi imaju u životu sve ono što nam dualnost predstavlja kao neophodno da postanemo sretni i svejedno nisu sretni. Ostvariti sve što misliš da trebaš kako bi bio sretan i osvjestiti da ipak nisi sretan može biti još veća frustracija od stanja u kojem je čovjek kada vjeruje da nema ništa. Pa gdje je problem?

Problem je u tome što ostvarujemo prohtjeve naših programskih tijela, svih onih programa koji su nas i doveli u stanje u kojem nismo sretni, u kojem uvijek nešto nedostaje. Ta tijela nas drže u stanju „moranja“. Duša i unutarnje dijete ne poznaju moranje, samo želju i inspiraciju. Programe većinom nosimo još iz prošlih života, a aktiviraju se kroz situacije u trenutnom životu. Zbog toga su mala djeca razigrana i imaju (gledajući kroz oči odraslog čovjeka) često banalne želje. Organski čovjek (koji se oslobodio stege koju programi daju) također ima „banalne“ želje. No njemu samom one imaju smisao. Čine ga sretnim.

Slobodna volja odabira

Kritika društva koje nas okružuje samo je odraz naše samokritičnosti, kao i osuda i sve ostalo što nas koči da sebi dozvolimo sreću, unatoč svemu što se do jučer činilo kao jedina istina. Da bi do ovoga došli potrebno je dušu osloboditi, čuti što ona želi i potom odabrati izlazak iz pasivnog stanja. Naš ostanak u vjerovanju kako ne može drugačije te kako je sreća rezervirana za nekog drugog također je naš odabir uslijed slobodne volje. Samo sretan čovjek može živjeti u sadašnjem trenutku, a da bi to postigao treba sebi dozvoliti odbacivanje svega onoga što on nije.

Sloboda duše je preduvjet za ovaj odabir, u protivnom naše odabire limitiraju karma i ugovori duše koje nosimo.  U ovo vrijeme na Zemlji, duše se bude masovno, i svaki čovjek se odvaja od velikog tereta obiteljskog stabla u koje je duša ušla  i preuzela karmu i programska tijela svojih predaka.

160×600 text-45 desno

Kontrakcija

Taj proces nije lagan i svi mi prekidamo veze sa velikim teretima koji čak nisu naši ali smo ih odabrali preuzeti, otpustiti i tako rasteretiti Zemlju i čovječanstvo. Nakon oslobođenja duše stoga slijedi proces u kojem se suočavamo sa ključnim programima i obrascima koji su nas životima držali u jednim te istim sudbinama koje se ciklički ponavljaju.

U tom se procesu kontrast naše istine u kojoj osjećamo ekspanziju i ispunjenje, i naše neistine u kojoj osjećamo kontrakciju i bol, pojačava.

Suočavamo se sa neistinom, osvještavamo da postoji, i zatim doživljavanjem kontrasta istine o tome tko smo, otpuštamo neistine iz odnosa, poslova, načina života, svega.

Ponovo slobodnom voljom biramo sebe i upoznajemo naše prave potrebe prvi puta otkako smo ušli u dualnost.

Jedino oslobođenjem našeg pravog identiteta je moguće doživjeti ispunjenje na svim razinama i tako živjeti sadašnji trenutak.

Elysia (Dagmar Ivas), vidovnjakinja, intuitivni vodič, healer
https://www.facebook.com/ElysiaWandian
https://www.facebook.com/eartharian
[email protected]
mob: 095 372 0080

Prethodna objavaOvi ljudi izgledaju sasvim neupadljivo i skromno: Pokazat će vam što znači postojati kao čovjek!
Slijedeća objavaLjubav i Iluzija
Elysia (Dagmar Ivas)
Vidovnjakinja, intuitivni vodič, healer i ekstrasenz od rođenja. Moja je misija pomaganje i asistencija ljudima, majci Zemlji i svima koji se bude da nađu svoj jedinstveni put do Boga i samih sebe.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.