Ljudi izvana smatraju ljubav važnom, dok je situacija realno takva da moć smatraju važnijom.
Glad za moći nosi u sebi podsvjesnu glad za ljubavi tj. emocionalna praznina pokušava se ispuniti materijalnim kratkotrajnim užicima. Nevjerojatno koliko ljudi gledaju ljubavne filmove, iako će jedva itko pomisliti da bi išta trebalo naučiti o ljubavi. Većina ljudi shvaća vlastite odnose kao problem iako nemaju potrebu za učenjem umijeća voljenja. U težnji za ostvarivanjem ljubavi, muškarci slijede put koji im obećava uspjeh i moć. Žene slijede put u kojem se trude biti privlačne, njegujući tijelo, uređujući sebe, kupujući odjeću koju joj određuju mediji. Iza jednog i drugog modela skriva se potreba za posjedovanjem partnera, ne postoji svijest o voljenju jer da postoji život bi sigurno biti drugačiji, a odnosi ne bi patili od dječjih bolesti.
Naša premisa života je moć i dominacija koju unosimo i u seksualno-emocionalne odnose, a onda odnosi gube svoju glavnu zadaću, partneri postaju nezadovoljni iako nisu svjesni da su željeli i činili jedno, a uopće nisu radili po principima što donosi i stvara ljubav.
Na pitanje kako učiniti promjenu, odgovor je spoznajom cilja, tj. promjenom cilja života gdje je većini cilj postizanje većeg stupnja uživanja. Naučeni filter posjedovanja prosuđuje ljude dodajući im imperativ važnosti moći kroz koji se prosuđuje kvaliteta života. To znači da imperativ uspjeha i moći određuje svaku poru života, zato odnosi nemaju toliku važnost, unatoč percepciji u kojoj većina govori da žive na jedan način, a stvarnosti malo tko radi ono što mijenja ustaljene projekcije o ljubavi.
Neprestanim vraćanjem na važnost identiteta i što on predstavlja u društvu kao i inzistiranje na tisućama pravila koje donosi država, vršimo etičko nasilje nad sobom i drugima. Tako postajemo vjernici moći suđenja i neprestanog propitivanja krivice drugoga koja nas udaljuje od upoznavanja s drugim. Kada se približavamo drugome, mi vjerujemo u svemoć naše prosudbe kao i u moć suđenja o drugome umjesto da smo okrenuti razumijevanju.
Jedini mogući put kojim možemo ići jest rekonstrukcija uma kojeg pokreće nagonski ego prepun nagonskog kemijskog sastava preplavljujući nas mislima straha i čežnje. Mi smo opčinjeni tom jačinom iako iza nje ne stoji ništa, tek kada promatranjem pustimo da njegove oluje prođu u kojima se natječemo s partnerom. Onda možemo početi voljeti, a to znači vidjeti. Uočiti partnera znači da slušamo i uvažavamo, a to možemo ako poznajemo sebe i koji motivi nas pokreću. Svatko tko ima problem s odnosom njegov cilj nije ljubav već uživanje kojeg krivo pretpostavlja da je ljubav. Čovjek koji voli pokazuje duboko razumijevanje ne samo za partnera već za ljude i život.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
