MAJKO!

O, kad bi želje postale cvijeće,
I vrele suze biseri dragi,
Uzdasi tihi u tužno veče
Postali pjesme, akordi blagi,
Tada bi, majko, od doma moga
Vodila staza posuta cvijećem
Daleko tamo do praga tvoga,
Kud srcem svojim svaki dan krećem.

Biser bi tada gazila, mila,
Najljepši biser što srce dade,
A nježne pjesme, majko premila,
Donijele bi ti sve moje nade
Da ti tvoj teški život zaslade.

Veselinka Golubić / znakoviporedputa.com