“Jednom, kad oluja završi, nećete se sjećati kako ste ju preživjeli. Čak nećete biti sigurni je li završila. Ali jedno je sigurno. Kada izađete iz oluje nećete biti ista osoba koja je ušla u oluju. To je svrha oluje.”
Znam da brojiš kamenje koje si postavila, daske koje si zabila, ceste koje si prošla, iskustva koja su te izgradila. Znam da brojiš neuspjehe koji su te vodili do uspjeha. Padove nakon kojih si ustajala. Prepreke koje si prelazila. Znam da brojiš i minute koje si utrošila u svoje snove, poslove, ciljeve. Sve emocije koje si dala. Svaki svoj udah koji si utisnula u nešto. Bila to veza, brak, dijete, posao, karijera, hobi. Znam da brojiš sve i znam da znaš.
I onda se dogode dani urušavanja. Dani raspadanja. Dani borbi. Onda se događaš ti. Jedna rastrzana. Neshvatljiva. Posvađana sa svima i sa sobom. Onda se događaju vijesti, ljudi, pojave. I lome ti “bagrenje”. “Čupaju” ti kosu, kožu, poglede. Trese se sve na što se oslanjaš. Svaki korak djeluje kao rizik. Tvoj život postaje nalik ruletu. I samo se pitaš kada će prestati. Kada će oluja proći? I zašto ti se događa to što ti se događa?
Ovih dana roje se nemiri. Sukobi. Eskalira nasilje. Nervoza preuzima vodstvo. Lome se koplja. Pada internet. Padaju granice. Padaju tlakovi. Ljudi zrače elektricitetom. Nesnosni su. Sinkroniciteti postaju primarni. Kvarovi na sve strane kao i nesreće. Gromovi. Električni udari. Požari. Atentati. Ratovi. Eksplozije.
I neki mi. Posve pogubljeni. U kaosu. Usred ničega sto je naše, a opet nas dodiruje i dira. Neki tuđi šok postaje i naš. Nečija svađa raspara i naš mir. Nečiji bunt biva oslobođen. Možda i tvoj. A možda i tuđi.
I nikad nećeš saznati sto nekoga navodi na pobunu. Niti možda koji mu je cilj. Niti zašto reakcije nemaju svoja objašnjenja. Nikad nećeš znati zašto se možda baš tvoj svemir raspada radi drugoga. Zašto se tvoje daske lome i pucaju.
Zašto se tvoji putevi zatvaraju i misliš da nemaš kuda. Nikad nećeš znati što je to u tebi isprovociralo drugoga na reakciju. I kako si se našla usred sukoba. I znaš što? Možda ni ne trebaš znati.
Jer sve ono što ti se ovih dana dogodi. Možda i nije tvoje. Možda si se samo našla usred nesretnih okolnosti. Tuđih meteža i praska. Možda si nečiji loš početak dana, ali i nečije dobro jutro. Možda si odlučila biti borac. A možda si odlučila ne boriti se. I sve je ok. Dok si ti ok s tim. I sve je ok ako prihvatiš da ti nisi ono što ti se događa. Niti ćeš ikada biti.
Nekad je život samo splet tuđih okolnosti. I nekad zaista TI nemaš ništa s tim. Vjeruj mi. Ti nisi ono što ti se događa i pokušaj ne reagirati.