U mitologiji Indije, Venera je vladarica demona, a Mars je oličenje bijesa. Arhetipovi su ustvari stari bogovi. Kontakt Marsa i Venere upravo govori o mitskom modelu zaljubljivanja koji vas doslovno odnese, ali mnogi, ukoliko ne vide da su opsjednuti arhetipskom romantičnom ljubavi Marsa i Venere, lako postaju žrtve opsesivnog dijela odnosa umjesto da transformiraju vezu.
Mars i Venera su predstavnici muškarca i žene u svakom odnosu kao arhetipovi ili obrasci ponašanja. Naši motivi potiču iz dubokog izvora koji ne dolazi iza naše svjesne strane i nisu pod našom kontrolom. U mitologiji ranijih vremena, ove su se sile zvale mana, duhovi predaka, demoni ili volja bogova.
Oni su danas aktivni kao i nekada. Kada se zaljubite, ova dva arhetipa ili obrasca vas obuzmu i nemate puno šanse oduprijeti se njihovom pritisku, a njihov položaj u natalnoj karti govori kako će odnos izgledati.
Ako se uklapaju u naše želje, nazivamo ih sretnim porivima ili dobrom srećom. Ako idu protiv nas, onda kažemo da se radi o lošoj sreći ili da su određeni ljudi protiv nas ili da je uzrok naših nesreća sudbina. Jedino što mi odbijamo priznati je da smo ovisni o „moćima“ koje su izvan naše kontrole.
Jung kaže: “Gospodar sam svoje volje”, a to je praznovjerje modernog čovjeka. Pa ipak, kako bi održao svoju vjeru, suvremeni čovjek plaća cijenu u izrazitom nedostatku samosvijesti. Slijep je zbog činjenice da unatoč racionalnosti i učinkovitosti ne posjeduje “moći” koje su izvan njegove kontrole. Njegovi bogovi i demoni uopće nisu nestali; samo su dobili nova imena.
Oni ga drže u bijegu s nemirima, nejasnim bojaznima, psihološkim komplikacijama, nezasitnom potrebom za tabletama, alkoholom, duhanom, hranom – i, iznad svega, velikim brojem neuroza.”
Mars i Venera nisu proizvoljni znakovi; oni personificiraju osobine Ratništva i Ljubavi. Teško je ne osjetiti mit gdje, primjerice, Venera promatra svog sina Kupida kako se igra uz more, ili kako se Mars igra sa svojim vukom. Arhetipski sadržaj ili obrazac se izražava u metaforama.
Recimo, znanost govori o Suncu racionalno, a ako se vratimo u mit i Sunce poistovjetimo s znakom Lava, kraljem iz mitova, ili sa zlatnim okom koje čuva zmaj ono govori i o emotivnom sadržaju koji je nejasan intelektu. Teško je danas ljudima kad ne razumiju ove sadržaje.
Pokušavaju te sadržaje dohvatiti pozitivnom psihologijom, ali ne uspijevaju doći do emotivnog značenja i tu dolazimo do obrazaca koje treba privesti svijesti, ali kad smo to počeli činiti, naše mišljenje se toliko na kraju izmjeni da se rodi novi čovjek.
Ostavit ćete taj stari dio sebe, to je onaj dio sebe kao u filmu Umjetna inteligencija, gdje mali dječak čeka da mu čarobnjak vrati njegovu mamu, ali on u tom trenutku treba napustiti taj model voljenja i krenuti dalje jer čarobnjak je ustvari drvena lutka iz zabavnog parka.
Kontakt Marsa i Venere upravo govori o tom mitskom modelu zaljubljivanja koji vas doslovno odnese, ali kao i u tom filmu u kojem dijete poznaje samo odnos s majkom i ne može shvatiti da je taj odnos gotov, tako mnogi, ukoliko ne vide da su opsjednuti arhetipskom romantičnom ljubavi Marsa i Venere, lako postaju žrtve opsesivnog dijela odnosa umjesto da transformiraju vezu.
Venera ima svoju tamnu stranu, demonsku. U mitologiji Indije, ona je vladarica demona, a Mars je oličenje bijesa. Arhetipovi su ustvari stari bogovi. Kad se zaljubite događa se sinhornicitet tzv. smislena slučajnost. Zato često ljubavnici osjećaju povezanost, riječi, događaje onog drugog kad su razdvojeni.
Zaljubljenost nosi tu snagu u sebi jer se radi o aktiviranju najdubljih dijelova nas samih, a to su božanske kvalitete koje nosimo u sebi, a više su nam poznatije iz moći mnogih jogija.
Ljubavnici spoj Marsa i Venere doista mogu osjetiti vandimenzionalno, ili ono što Jung zove sinhornicitet. Nekoliko se puta ovaj spoj događao na jako žustrim raspravama između Freuda i Junga, a u ljubavnom odnosu kada se manifestiraju jake zaljubljenosti, manifestacija sinhornističkim ili “slučajnih” događaja doista su česta.
Prepustiti se svome Marsu ili muškarac svojoj Veneri, uvijek je svemirska igra između straha i ljubavi. Kako je rekao William Shakespeare: “Odavno se tvoja sjena vukla za mnom.”
Teško ljubavnici kontroliraju ovaj osjećaj, često osjećaju da je on prevelik zalogaj jer zanos traži da mu se posvetimo. Ovdje dolaze ljubavnici do Hada ili podzemlja kroz kojeg se moraju ponovno roditi. Mi podzemlje zovemo mračnim i strašnim, ali to je predodžba u kojoj se mora shvatiti da su jin i jang, dobro i zlo zajedno.
Ne možete voljeti bez lijeve i desne strane. Mnogi potiskuju sebe kroz religiju da bi dobili raj nebeski, a ustvari ponovno žele ovaj sadašnji sterilni život. To je čovjekov strah da prihvati sebe i zato zaljubljenost puca pod bremnom života jer potrebno je zaći u Hadovo podzemlje i odrasti.
Upoznati stanovnike našeg Podzemlja – naše strahove, nagone, neuroze i emocionalne rane, te skupiti hrabrost i započeti susret s njima. Tako otkrivamo svoje skrivene talente i emocije. Moramo primiti tu siročad ili mane kao dijelove sebe, liječiti ih i ponovo ih integrirati u naš život.
Nakon takve drastične terapije dolazimo do stvarne ljubavi koja stvara dublju povezanost s partnerom. Na taj način počinjemo shvaćati da iz arhetipova izlaze vibracije, kreativnost misli i djela. Tada se shvaća da sve počiva na nevidljivom što tvrdi kvantna fizika, ili teorija o nultoj – točki.
Poezija, muzika, ljubav zaljubljenih, pokušaji su da se tišina nevidljivog uvede u vidljivi svijet kako bi ih prepoznali i tada ih osjećamo kao zov nečeg što je jače u nama. Obuzetost Erosom ustvari je osjećaj nevidljivog u kojem nakratko uhvatimo nevidljivo u nama i tada kreće promjena.
Napuštamo siguran svijet roditelja i tragamo mnogim razočarenjima do tog višeg osjećaja. Ako ne uspijemo, uvijek se u nama javlja to pitanje, o ljubavi. Ne možete pobjeći od demona Erosa tj. ljubavi Marsa i Venere.
Nikola Žuvela, http://vedski-jyotish.net/