Materiju ljudi u svakodnevnom životu definiraju kao supstancu od koje su sačinjeni fizički objekti, što praktično znači da se pod materijom smatra sve što se može osjetiti osjetilima i što posjeduje fizičke osobine.
Materija bi se najjednostavnije mogla definirati kao istovremena manifestacija mase i energije u vremenu i prostoru. Kao opća, filozofska i fizička, kategorija, materija je neodvojivo povezana s drugim općim kategorijama, a to su prostor, vrijeme i kretanje. Materija, dakle, uvijek zauzima neki prostor i traje neko vrijeme, a, također, ne može postojati ni bez kretanja tj. nalazi se u stanju stalnog i neprekidnog kretanja i promjena. Jedan od najstarijih (datira iz antičke Grčke) zakona fizike je Zakon održanja materije koji glasi:
Materija se ne može uništiti, niti ni iz čega stvoriti, ona se samo možemijenjati i prelaziti iz jednog u drugi oblik.
Pojam blisko vezan uz materiju je i materijalizam…
Prema Wikipediji, materijalizam je filozofski pravac koji materiju (tvar) smatra osnovom svega.
Na tom se pravcu temelji današnje društvo. Tomu nas uče roditelji, okolina, škole, mediji, pa čak (u nešto suptilnijem smislu) i mnoge religije. Mnogi prilaze Bogu da bi poboljšali svoje financijsko, zdravstveno ili socijalno stanje.
Međutim, postoje mnogi dokazi da materija nije jedina stvarnost. Postoje dokazi o postojanju uma, tj suptilne ili astralne stvarnosti koja postoji odvojeno od materije i koja može utjecati na materiju. Iako mnogi nisu svjesni važnosti tog dijela našeg postojanja, time se ipak već bave mnoge grane moderne znanosti kao što su psihologija, parapsihologija, kvantna fizika i sl.
Je li tu kraj priče ili postoji još neka stvarnost koja je prikrivena običnom čovjeku? Neki govore o postojanju svijesti koja je iznad materije i uma, koja nastavlja postojati i nakon što tijelo i moždane funkcije prestanu s radom. Neki kažu da ta svijest nakon napuštanja jednog tijela prelazi u drugo… Govori se da za svaku tu dimenziju (materije, uma i svijesti) postoje i svijetovi na kojima žive bića koja imaju tijela prilagođena tim uvjetima. Svijet čiste svijesti je navodno izvor našeg postojanja odakle potječe sve ono čemu težimo… ljubav, sreća, zadovoljstvo, znanje, vječnost, bogatstvo…
Zašto se tim temama, toliko esencijalnim za jedno ljudsko biće, ne pridaje više pažnje? Zašto se sve vrti oko materije iako postoje dokazi o postojanju viših dimezija koje su dostupne ljudskom biću i koje mogu donijeti velike globalne i osobne dobrobiti svakome? Ljudi toliko žele vjerovati materijalističkoj znanosti iako je neosporiva činjenica da se ona neprestano mijenja. Rijetki su oni znanstvenici poput na pr Michio Kaku-a koji kažu: “Što više saznajemo o stvarnosti oko nas, to se otvara sve više nerazjašnjenih pitanja. Stvarnost je luđa od svih naših očekivanja” Zašto je tomu tako?
Zato što nije prvi put da čovjek sklon greškama, sa svojim ograničenim osjetilima, vođen nižim stanjima svijesti, pohlepom, zavišću, požudom, iluzijom, srdžbom, sebičnošću, željom za osobnom dobiti na nesreću ostatka svijeta, kroji ideologiju određenog društva, kalup u koji se svi moraju uklopiti kako bi materijalistički stroj funkcionirao… Čovjek je tvrdoglavo uvjeren da će mu materija donijeti ono za čim duša teži, a nije spreman prihvatiti duhovno jer to zahtijeva rad na sebi, prihvaćanje svojih nedostataka i priznavanje viših autoriteta. Čovjek tvrdoglavo želi gospodariti prirodom, ali mu to nikada neće uspjeti. Priroda je uvijek bila i ostat će superiornija jer je djelo superiornijih bića, a od našeg tijela, koliko god da ono ‘značajno’ bilo u ovom životu, ostaje samo prah, ništa vrijedniji od običnog pijeska.
Dario Duišin Džunić
