Matrix astrologija vs Kvantna astrologija – Niste takvi kakvi jeste zbog toga što ste se rodili u određeno vrijeme!

Niste takvi kakvi ste jer ste se rodili onda kada ste se rodili već upravo suprotno – izabrali ste se roditi onda kada ste se rodili samo zato jer taj trenutak u ovoj linearnoj simulaciji nosi informacije o tome tko ste zapravo i kakav vam je plan iskustava i onoga tko biste još mogli postati.

Postoje dvije vrste astrologa: oni koji putuju iluzijom linearnog vremena, govoreći o „prošlosti“ i „budućnosti“, kao na dvodimenzionalnoj crti “zapisanih”, unaprijed već gotovih destinacija, astrolozi koji iz obilja mogućih opcija ili, kako bi Vadim Zeland rekao – prostranstva varijanti, izvlače samo jednu jedinu i serviraju je klijentu kao „sudbinu“.

To su matrix-astrolozi koji teško rezoniraju s konceptom svijesti koja sama kreira vlastitu realnost jer ju, poput većine ljudi, promatraju kao nekakav svijet izvan njih. Jednako tako, na događaje gledaju kao na vanjske manifestacije čiji je red uvjetovan vanjskim planetarnim utjecajima koji unaprijed determiniraju neko iskustvo. Princip im je dualan: muško-žensko, jest-nije, crno-bijelo, istina-laž, ima-nema, jest-nije.

Potpuno uronjeni u kolektivan san odvojenosti od izvora, matrix-astrolozi potpuno su podlegli i iluziji stvarnosti koja sama sebe stvara, neovisno o nama, nekakav vanjski realitet kojega smo (privremeno) samo jedan djelić. Matrix-astrolozi, stoga uglavnom nude i jedan odgovor, jednu varijantu „budućnosti“, podržavajući tako kolektivno uvjerenje o maloj ili nikakvoj mogućnosti utjecaja čovjeka na vlastiti život.

Jer taj je život, po njima, eto, unaprijed predvidljiv, svaka vaša odluka i nije vaša već, poput lutke na koncu, vi jednostavno nemate izbora osim zavezanih očiju ispuniti „ono što vam je dano“. Čak i ta sintagma „što vam je dano“ govori o principu žrtve kojoj se i njena vlastita „sudbina“ daje, nekakvim izvanjskim silama, usudom, „karmom“ i tko zna čime sve ne.

Mali ste, nemoćni, nošeni poput lista na vjetru u raznim nepredvidivim smjerovima, determinirani od trenutka od kada ste udahnuli prvi zrak u svoja mala, nejaka pluća. Imate unaprijed zacrtan put, bez mogućnosti da s njega skrenete, osim da dignete ruke i – izađete svojevoljno iz vozila, tijela, života… Uvjetovani ljudi vjeruju matrix astrolozima. Ili ih se u najmanju ruku boje. Neki ih od straha vlastite uvjetovanosti i ismijavaju. Jer ih matrix-astrolozi podsjećaju na najbolniju točku njihovih uvjerenja, a to je ona o vlastitoj nemoći. Slabosti. Nevažnosti. Nedovoljne vrijednosti.

Postoje i astrolozi koji su sebe, svoju svijest i percepciju realnosti proširili puno dalje od kolektivne uvjetovanosti, dualizma, linearnosti, i ove matrix-simulacije čiji glavni postulat kaže: svijet je izvan tebe. Opasan je. Nepredvidiv. Nemaš moć utjecaja, ili ako imaš onda to postižeš apsolutnom kontrolom nad drugima. Novcem ili nekim drugim oblicima vanjske moći. Ti drugi astrolozi znaju da je svijest ta koja kreira sve.

Sve.

A to sve je – sada. I samo sada. Ne jučer, ne sutra. Ti astrolozi znaju da svijest nema okove. Osim, dakako, ako u svrhu iskustva, sama sebe okuje, ograniči, suzi. Znaju da na mikro razini postoje subatomske čestice koje se naizgled niotkuda pojavljuju i – nestaju. I ogroman prazan prostor između njih.

Znaju da čestice ovisno o tome „pazi li neka svijest na njih“ ostaju u stanju vala (svih manifestativnih mogućnosti) ako ih nitko, ni jedna svijest ne “motri”,  ali, jednako tako, u suprotnome, mogu kolabirati u stanje čestice uvijek i u svim zamislivim varijantama. Dakle, svijest će doslovno samo svojim promatranjem kreirati materiju. Nikako obratno. I zato, ti, nazovimo ih kvantni astrolozi, znaju da je, slijedom ovoga, svačija realnost – subjektivna i da ona tzv. objektivna zapravo – ne postoji.

Znaju i to da će svačija percepcija te iste realnosti koju većina uglavnom nesvjesno kreira i te kako ovisiti o njegovim osobnim uvjerenjima, onim podsvjesnim prije svega, koje nam roditelji i okolina uprogramiraju do cca sedme godine života. Znaju, dakle, da će svatko u istoj toj tzv. objektivnoj, materijalnoj realnosti vidjeti ono i samo ono što je za njega moguće, i – istina. Ono što je u skladu s onim u što vjeruje. Ono što je njegova ili njena istina.

Slijedom toga, znaju i da će svatko doslovce kreirati vlastitu realnost uvijek iznova, i vrlo sličnu iz dana u dan, u formi linearnog putovanja od “jučer”, prema “sutra”, realnost sa sličnim iskustvima, sličnim ishodima, a sve u odnosu na vlastita podsvjesna uvjerenja. Koja, dakako, uglavnom nisu u skladu s onim što mi uistinu jesmo.

Jer su nam ih dali drugi. No, živjet će po njima, donositi odluke i vrtjeti se u krug nerijetko i čitav život. I čekati nekog matrix-astrologa da im kaže zašto je tome tako. Zašto „nemaju sreće“ (u ljubavi, poslu, s novcem…). Matrix-astrolog će im objasniti da je to zbog neke planete, ili nekog aspekta, ili „karme“ ili tko zna čega s čim oni, jedni, eto, nemaju nikakve veze. Zadesilo ih. Ni u horoskopu nisu imali sreće.

Nasuprot njima, kvantni astrolog će im dati informacije o tome tko uistinu jesu.  Ispod svih programa, uvjerenja, lažnih ego-identifikacija, strahova, samosažaljenja, podsvjesnih otpora, nevoljenja sebe… Reći će im tko (još sve) mogu biti. Kakav im je, zapravo plan. Onaj plan koji zna i onaj viši, intuitivni dio njih. Onaj plan na koji će im „srce“ poskočiti kad ga čuju. Jer ga prepoznaju kao svoj. I neće nikakve izvanjske sretne okolnosti utjecati na to da im se takav život dogodi.

Jer prvo se moraju dogoditi sami sebi. Na način da budu ono što jesu. Samo tako će moći kreirati život kakav žele. Iz same srži svog svjesnog bića. Iz točke bezvremenskog „ja“ koje, eto, malo, privremeno, trčkara kao čovjek, lijepeći se za razne uloge u koje se uvaljuje ili ih bira.

Taj intuitivni dio njih točno zna tko su, i bez kodiranih informacija koji leži u bazi ovog sustava poznatijeg kao astrologija. Zato je astrologija tu da ga na to podsjeti. Otkriti multidimenzionalnu, kvantnu, digitalnu razinu astrologije nešto je najljepše što se može dogoditi svakom onom astrologu koji je na putu odlijepljivanja od vlastitih uprogramiranih matrix-uvjerenja.

Uvidi u simboliku protežu se toliko široko, visoko i duboko da je gotovo nemoguće vratiti se na onaj stari, linearno-analogni  deterministički pogled jer vam je jasno da je toliko netočan da samo može nanijeti još veću štetu onima koji se ionako boje da im vlastiti život nije u njihovim rukama. Jer ih uvjetuje jednom jedinom varijantom manifestacije nečega, jednim jedinim predvidivim iskustvom, koje se događa u potpunosti neovisno od njih, i koje je izazvano nekakvim vanjskim utjecajima, okolnostima, ljudima.

Ruku na srce, za kvantni svemir to je neoprostivo priprosto.

Za svijest svjesnu svoje prave prirode, to je krajnje ograničavajuće. Pa čak i u ovom trodimenzionalnom, materijalnom, linearnom, analognom, dualnom isječku iskustva postojanja.

Kao zaključak: niste takvi kakvi ste jer ste se rodili onda kada ste se rodili već upravo suprotno – izabrali ste se roditi onda kada ste se rodili samo zato jer taj trenutak u ovoj linearnoj simulaciji nosi informacije o tome tko ste zapravo i kakav vam je plan iskustava i onoga tko biste još mogli postati.

Omotajte malo svoj um oko ovog koncepta.

Vidjet ćete kako nosi sjeme svega onoga što zapravo jeste, što „ste bili“ i što „ćete biti“, sve to u samo jednom jedinom sadašnjem trenutku. Ništa nije prošlo i ništa neće doći u nekakvoj „budućnosti“. Samo ćemo taj isti sadašnji trenutak gledati iz nekog drugog ugla. Taj sadašnji trenutak je jedini u kojemu se cjelokupna kreacija događa.

Sve ostalo su varke isprogramiranog matrix-uma koji će utočište za svoju sjetu uvijek tražiti u dramama, prianjajući za „prošlost“ i bojeći se „budućnosti“. Uma koji uglavnom nikad nije prisutan u – sada. Uma koji, brijući odvojenost od kreacije, zapravo kreira iskustvo nekakve „objektivne realnosti“ u koju je banuo slučajno.

Nespreman. Uplašen. Nevoljen.

Kakva grandiozna zabluda.

Goga Kovačević, zvjezdarnik.com