Često čujem izjavu: “Ništa ja ne moram!” Ovo zvuči kao bunt, inat i uglavnom promovira unutarnje nezadovoljstvo nekim činjenicama života. Ipak, ta ideja je zamka. Na primjer, kod obavljanja stvari u životu pred kojima nemamo izbora, mi nemamo nikakvih dilema: moranje nije sporno. Moramo na posao, moramo odgajati djecu, čuvati svoje zdravlje, zaraditi novac, organizirati mjesto za stanovanje, kupiti novu odjeću, piti vodu, hraniti se, duga je to lista 🙂.
No, izjava “ništa ja ne moram” ne odnosi se na to! Odnosi se na onaj dio života koji je dobrovoljan i traži posve drukčije djelovanje, poput discipline, otpuštanja, oprosta, čišćenja životnih obrazaca, rada na samovažnosti, i tako dalje, i ova lista je duga.
Činjenica je da smo podijelili život na prisilni i dobrovoljni. Ondje gdje smo dovedeni pred gotov čin – posao, šef u firmi, obitelj, bolest – tu nemamo osjećaja prisile ili ga barem ne percipiramo na isti način. Naime, nije nam nikakav problem ustati ujutro u 05h i na temperaturi od -15 otići na posao i vratiti se navečer u 17 doma (i tako 40 godina). Ali nam je problem raditi na sebi, promijeniti prehranu, provesti neko vrijeme u tišini, čistiti svoj život, preuzeti odgovornost. Problem je samo u onom dobrovoljnom dijelu u kojem tobože “možemo” birati, odnosno, nakon 17h ili u neko drugo takozvano slobodno vrijeme.
Zašto je to tako?
Zato jer smo svu raspoloživu energiju upogonili u rutinu, u iste procese koji se događaju iz dana u dan, svaki dan. Život je postao kolosijek s dva, tri skretanja, a sve izvan toga zovemo avanturom ili takozvanom zabavom (šetnjice vikendom i putovanja).
Rješenje je u pravilnoj raspodjeli energije. Energiju ćemo raspodijeliti ako joj promijenimo izvor, odnosno, zamijenimo percepciju kojom promatramo svoje djelovanje. Ako nam izvorište osobne energije bude Ljubav, onda ćemo s Ljubavlju raditi sve stvari u životu. To je eksperiment kojim ćemo promijeniti smjer evolucije svijesti, a putanja kojom ćemo se kretati postat će bezrezervno dobrovoljna. Preuzet ćemo identitet voljenja, izazova i znatiželje, umjesto tek pukog življenja od danas do sutra, s nešto povećanom strašću za vikend.
Da bismo imali “sretan i uspješan” život ne moramo ništa vizualizirati ni privlačiti. Potrebno je samo uravnotežiti “moranje” i Volim te. A to je moguće ako ovi proizlaze iz jednog izvora, onog od Ljubavi. “Moramo” postati stopostotni dobrovoljci u ovom životu! Zapravo, to već i jesmo, ali smo se posve udaljili od te polazne točke i proglasili mnoštvo drugih stvari drugim imenima.
Ljudska vrsta je bez problema prihvatila Boga kao Izvora svega što postoji. Prihvatila je i ideju da je Bog Ljubav. A ipak, 80% života na planeti Zemlji je pakao i sumorna svakodnevnica. Stoga je nužno učiniti preokret i preuzeti znanje i svijest da nema razlike: “moram” i “želim” su jedno te isto! Razlika je samo u korištenju energije koja stoji iza tih radnji i odnosa.
Dobrovoljno djelovanje je ključ slobode i tajna prosvjetljenja, kako god da to želite nazvati.
Inspiraciju treba tražiti u nepoznatom, a ne poznatom. Inspiracija je fini nevidljivi sloj kojim nas Ljubav potiče da prihvatimo sve dijelove života kao zadivljujući izazov i gura nas da odustanemo od “kako to, zašto to”. Potiče nas na odgovornost i djelovanje, i kao najvažnije, na užitak u svemu tome, odnosno – jedinu moguću “sreću i uspješan život”.
Ova meditacija posvećena je uravnoteženju tih dviju, naizgled, različitih energija koje stoje iza osjećaja “moram” i “želim”. To ćemo učiniti preko tijela, učinit ćemo energijom. Ljubav koja nam je za to potrebna nije tamo, nije gore, nije ondje. Ona je tu, u sadašnjem trenutku, u udahu i pažnji.
Uživajte ❤
Nenad Ljubić – nenadljubic.com
