Misao je ‘dom’ u kojemu mi ljudi najčešće boravimo! Svaki naš trenutak je satkan od misli koje su praćene emocijama, uvjerenjima i svim ostalim ‘nevidljivim’ silama koje se odvijaju unutar nas. Sva ta silna nevidljiva energija (uvjerenje, misao, emocija…) je beskrajno isprepletena u nama, a već i pri samom pokušaju da uhvatimo samo jednu jedinu misao, možemo doći do zaključka kako je to nemoguća misija.
Zašto je tako teško ‘uhvatiti’ vlastitu misao !? Odgovor je zapravo veoma jednostavan; misao ne možemo uhvatiti kroz misao, kao što ne možemo sebe pogledati u oči bez da koristimo zrcalo ili kao što ne možemo dotaknuti vršak svoga prsta sa istim tim prstom.
Naše misli, uvjerenja i sve ono što nosimo u sebi najbolje se očituju u svijetu koji nas okružuje. Sve što vidimo oko sebe izuzev prirode koje smo i sami dio, jeste proizvod naših misli, naših želja, uvjerenja i naše mašte. Bilo da je riječ o građevinama, tehnološkim postignućima, međuljudskim odnosnima, miru, ratu, siromaštvu ili bogatstvu…sve to je samo odraz onoga što nosimo u sebi.
Ako uzmemo za primjer dvadeset ljudi od koji je deset osviještenih a deset neosviještenih i podijelimo ih u dvije grupe te svakoj grupi damo iste uvijete u kojima će živjeti i stvarati. Grupa osviještenih će vrlo brzo stvoriti bogatstvo u svakome aspektu svoje zajednice dok će ova druga grupa zasigurno podleći nesporazumima kakve susrećemo u svijetu u kojemu živimo; korupcija, želja za moću, ne kontrolirano crpljenje resursa itd…
To je čisto matematička stvar kroz koju vrlo jednostavno možemo ustanoviti omjer osviještenih i neosviještenih u ovome beskrajnom vrtlogu duša, dovoljno je samo da pogledamo oko sebe, odgovor o tome što nosimo u sebi je vidljiv svuda oko nas.
Mada će mnogi od nas to nevoljko priznati, no mi i samo mi smo odgovorni za svoj život i sve ono sa čime se kroz njega susrećemo. Život nije gomila slučajnosti, on je savršeni splet naših misli, emocija, riječi, uvjerenja i dijela. Siromah će reći kako nije on kriv što se rodio kao siromah, no ne može reći kako nije kriv što je ostao siromah čitavoga života. To možda zvuči okrutno, no istina i jeste najčešće okrutna zbog čega tako uporno i bježimo od nje.
Ja nisam od onih koji vjeruju kako je čovjek rođen samo jednom, a da to da li će biti zdrav ili bolestan, siromah ili bogat, pametan ili glup, dobar ili zao…ovisi o pukoj slučajnosti. Čovjek, to jest Duša, dolazi na ovaj svijet uvijek iznova, onoliko puta koliko je potrebno da spozna ‘konačnu istinu’ o sebi i oslobodi se vezanosti za ovaj svijet. Stoga, ono što živimo u ovome životu nije splet okolnosti već savršen mozaik sačinjen od svih naših misli, emocija, riječi, uvjerenja i dijela što ih vučemo za sobom kroz mnoge živote.
Osoba koja istinski spozna sebe, postaje svjesna svoje stvaralačke moći koja se manifestira kroz pogrešno shvaćen ‘fenomen’ kojega mi ljudi nazivamo ‘Vjera’. Vjera nije samo mentalno stanje kroz koje prihvaćamo ili odbacujemo ono za što nemamo opipljivih dokaza, ona je nešto mnogo mnogo više od toga. Vidite, upravo ta stvaralačka energija koju nazivamo ‘vjera’ jeste to što određuje okolnosti u kojima živimo, te stoga naš život nije sačinjen od onoga što mi želimo za sebe već od onoga što kroz svoju vjeru mi očekujemo od života.
Namaste
Anđelko Katinić
Pratite Vitae Est i na Facebook stranici
63 PLACEBO
