Jeste li ikada primijetili da je neko drvo iznenada izraslo ispred vaše zgrade i onako se razgranalo iz čista mira? Ili se netko rodio iznenada, bez prethodnog začeća i boravka u majčinoj utrobi?
Koliko uopće učimo o univerzumu i njegovim zakonima kroz ono što nas svakodnevno okružuje? Znamo da je nemoguće da drvo naraste iznenada.
Proces njegovog rasta je vezan za sjeme koje boravi neko vrijeme u zemlji, pa se iz njega lagano razvija korijen, stablo, listovi.
Čovjek se ne rađa iznenada, već se i on razvija iz svog sjemena, lagano i postepeno. Tako je i s događajima u našem životu. Svaki događaj je plod nečega i nijedan se ne događa iznenada, ma koliko to nama izgledalo tako. Svaki ima svoj dubok korijen, uzrok i sjeme iz koga je nikao. Pa i onaj najveći korov koji nikne ima svog uzročnika, svoje sjeme. I da, korov je taj koji treba iščupati, jer se užasno brzo širi i ometa zdrave biljke u rastu. Što je korov u našem životu, ako ne mržnja i strah. Priroda oko nas šalje razne poruke. Sjeme je nevidljiva, duhovna pozadina svakog vidljivog oblika.
Jesmo li nekada posijali grašak u neobrađenoj njivi punoj korova, a da je iz njega ponikla prelijepa kokosova palma puna plodova?
Kako onda možemo očekivati da će iz našeg sjemena ambrozije, poniknuti čudo savršenog života punog ljubavi i blagostanja. To nije moguće čak ni u bajkama, jer su bajke tvrdoglavo ostale principijalne po pitanju “dobro se dobrim vraća”, “što posiješ, to ćeš i požnjeti” i sl., jer zapravo u bajkama uvijek neki pošteni siromah u jednom trenutku, kao plod svog upornog poštenja, obrađujući zemlju da bi zaradio jedan groš, pronađe ćup pun zlata ili mu se pojavi vila koja ga opskrbi sa svime što je potrebno do kraja života.
E nemojmo sada odmahnuti glavom i reći, ma to su bajke za djecu, ja moram mrziti tu susjedu iznad mene zato što mi baca smeće na balkon, kako mogu i pomisliti da je volim. A jesam li ja ikada toj susjedi uputila iskren i topao osmijeh i pozvala je na kavu, gdje se ona postidjela svoje bahatosti kada je osjetila plemenitost u mojoj duši? Lako je biti ljubazan i sdračan kada se svi ponašaju u skladu s našim očekivanjima. Ali, ako je neko loše postupio prema meni, a ja mu uzvratila još gore, onda nemam pravo reći da je on loš. Promatramo stvari iz vlastitog kuta, a nikada ne odemo u suprotni kut da promotrimo sebe.
Da se vratimo na sjeme. Drvo često naraste onako, neplanski, gledano iz naše perspektive. Ima jedna priča o vrani koja je nosila orah u kljunu i isti je ispao u dimnjak, pa je je orah molio dimnjak da mu dopusti da boravi unutra kako ga vrana ne bi pojela, a onda je pronašao pukotinu, pustio klice u zemlju, pa je naraslo stablo i porušilo dimnjak. Tako biva i s nama. Mi nesvjesno prihvatimo neko sjeme, misao, dopustimo mu da boravi dovoljno dugo dok ne razvije korijenje, a onda naraste nešto “neočekivano” i poruši nas iznutra.
Ako te korov-misli zamijenimo zdravim idejama i željama, a onda im pružimo dovoljno topline i ljubavi, da se razvijaju u jednoj čistoći duše, ako vodimo računa o svakoj suvišnoj “travki” i iskorijenimo je na vrijeme, ako njegujemo naš vrt, ako znamo šta smo posijali, onda možemo s pravom očekivati pozitivan učinak.
Dosta ljudi ima osjećaj da im je život mrtvo more, da im se ništa ne događa godinama. To je zbog toga što biramo reaktivno ponašanje i prepuštamo da situacije određuju naše reakcije. Kao takvi, čekamo da budemo birani umjesto da biramo i predajemo drugima mogućnost proaktivnog ponašanja, odnosno inicijativu.
Kod reaktivnog ponašanja obično je energetski nivo oslabljen, jer ne potrebuje skoro nikakvu energiju i s vremenom se energetski potencijal smanjuje, a mi “odumiremo” i postajemo pasivni, a u pasivnom okruženju (bez vatre) nema života, jer nema dovoljno topline da se sjeme zagrije i proklija, pa tako naše želje ostaju samo mentalno hladne i beživotne iluzije. Nasuprot tome, ako biramo proaktivno ponašanje mi imamo veću mogućnost izbora, naše turbine su stalno u pogonu i imamo dovoljno unutrašnje topline da pokrenemo stvari s mrtve točke.